…a moje drugo ja,
je kompleksna ličnost,
kao neko mitsko biće,
neshvatljivo svijetu
i dušama prostim.
Ne vrijeđam nikog
izjavom ovom,
ne želim povrijediti slovom.
Al` razumjeti neću neke fukare male,
Koje napuste nekog,
onako…zbog fizikale.
Općenito pišem… o osobno nikom,
jer odbačen nisam od nekog bez duše,
već od nekog sličnog meni,
…zato su ožiljci teži.
Ima li snijega da ohladi bol,
prekrije prošlost,
izbriše svijest,
umrtvi razum,
kako bi dobro bilo biti bar malo glup?
I nastavljam dalje u svojoj besmislici,
u mojoj bijednoj podvojenosti.
Vračam se mislima
u osamdesete…
Post je objavljen 06.03.2011. u 09:31 sati.