Cisto da se pohvalim da sam dobila iPhone cetvorku (trojka bijase ljepsa).
Danas sam bila na prosvjedima. Jesam. Bas sam prosvjedovala.
Onda sam otisla doma i pogledala kraj Dore.
Vjerujuci da moj glas moze promijeniti nesto glasala sam za Jacquesa. Jednom, dvaput. Onda se odjednom vise nije moglo dobit liniju.
Vjerovala sam i nadala se da ce moj glas i glasovi mojih prijatelja napokon dovesti do zadovoljenja pravde. Jer svi znamo da je Jacques pravi covjek za predstavljanje Hrvatske na Eurosongu. Ima dara, ima i zelje. Ne odustaje od cilja, unatoc porazima i dalje hrabro slijedi svoju viziju.
Nije izabran Jacques.
U Dusseldorf ide ona uboga austrijska spatzla, roda koja pokusava zaradit za operaciju skracivanja potkoljenicnih kostiju (ili nosa, svejedno). Strankinja koja nije lipe poreza platila Hrvatskoj, a na teret njenih gradjana nas ide sramotit po Svabiji...
Nema pravde.
Moj glas ne moze promijenit nista.
Opet nas je sjebala prokleta dijaspora.
A Jadranka je rekla da ce sjasit kad njoj to pase.
Je, bas. Past ce vlada tek kad Jacques napokon vise ode na
zasluzeni Eurosong.
A ja cu opet na prosvjede.
Prepoznat cete me po transparentu: DOLE VLADA, JACQUES NA EUROSONG!!!
Post je objavljen 06.03.2011. u 00:49 sati.