A srodna duša,
Kao duh iz boce,
Pojavi se u mom životu,
Osvijetli noć,
Ugasi dan.
Sretan ko dijete
Zahvaljujem nebesima,
Što molitve sluša
I darove šalje,
Za naše živote male.
Iživjeh tako u iluziji sreće,
U lebdjenju svijeta,
Smijehu tišine,
Kutovima mračnim,
Skriven u mjesečini,
Oblacima crnim,
Čuvarima tajni
Skrivačima mojim.
Povrijedih sve,
Ponizivši mnoge,
Pogazivši uvjerenja
I iskonske ideje,
Nespojive s životom…
I Zakonom onim,
Kojeg pisahu mudraci
Prije stoljeća mnogo.
Kad pogazih sve,
Ostanem sam i znam
Počinje priča sa moje drugo ja…
To be continued in part III…
Post je objavljen 05.03.2011. u 23:24 sati.