Bio majstor jučer, pogledati što bi se i kako trebalo raditi u stanu. Napričali se, kako to već s majstorima ide. Ovo ipak nije običan majstor, ovo je Dražen, a Dražen je drug. Procjene su obećavajuće, danas ćemo finalizirati dogovor. Plan je da se prva faza sanacije štete napravi dok sam ja doma. Njemu mogu ostaviti ključeve s punim povjerenjem. I vratiti se u prostor koji će manje podsjećati na ono što je bilo.
Pretumbala sam ormar, konačno. Opet sam napunila vreću smeća. Čuvam nevjerojatne stvari. Točnije, čuvala sam. Bacala sam hrabro, a kukavički ću za koji dan jaukati zbog bačenih stvari. I početi novi ciklus prikupljanja i čuvanja. Neke se navike jednostavno ne mogu promijeniti. U međuvremenu je dobro napraviti mjesta. Živeći u neprirodno malim prostorima zadnjih 16 godina svladala sam staru istočnjačku vještinu slaganja stvari u kutije koje se slažu u kutije pa u nove kutije. Ponešto u vakum-vreće. Sanjam vrijeme kada ću imati dovoljno prostora da ne moram imati nikakve kutije osim onih nepotrebnih, dekorativnih. I kada ću moći imati nesložene ormare i ladice. Ponekad mi se čini kao da sam prošla ozbiljan vojni trening prisilne urednosti. Istina je ipak da sam razvila sasvim mali poremećaj pretjeranog slaganja stvari. Dobro je dok ne počnem slagati knjige i CDove po boji omota. To će zasigurno biti zvono na uzbunu. Te stvari još uvijek slažem po autorima. Za razliku od odjeće koja visi u ormaru. Koju ne trebam slagati, tj. nije potrebno ulagati nikakav trud u slaganje po bojama - sve je crno. Ne razumijem zašto mi ljudi predlažu, preporučju čak, da odustanem od tradicionalne crne? S crnom sam uvijek na sigurnom. Tu se nema što kombinirati, uparivati. Jednostavno ide. Posebno je dobro to što u jutro, dok krmeljam prije posla, ne moram ulagati nikakav mentalni napor u biranje odjeće. Štedi vrijeme koje se može bolje potrošiti na ispijanje prve kave i obavezne tri cigarete prije posla. Mada, moram prijaviti da sam izvadila ledendarni ciklamasti kaput iz vakum-vreće danas. Da, to je onaj isti koji sam naslijedila od Anuške i neustrašivo ga nosila s maskirnim hlačama (koje više nemam). Sad se mislilm da bi bio koloristička uzbuna na ulici po ovoj hladnoći i sveopćem sivilu. Zaustavljao bi promet. Hmmm, tempting. Ako me sretnete u tomu, nemojte misliti da odustajem od crne. Samo se malo igram.
Preslušavam novi REM, Collapse into Now. Glazba moje mladosti. Ima elemenata Monstera, Out of Time i još nekih starih, dobrih, albuma. Meni odgovara što "It Happened Today" ugođajem podsjeća na "Finest Worksong", "Uberlin" počinje i razvija se kao "Drive", a "Mine Smell Like Honey" baca na "Near Wild heaven". Sviđa mi se što zvuči poznato, što prepoznajem ono što volim kod REMa. "Discoverer" ima potencijala biti hit među odanom publikom. Drago mi je što se vraćaju sebi (dok još imaju komu). Imam ploču Out of Time koju čuvam samo zato da ju negdje prikačim na zid. To bih mogla sad i napraviti. Nakon što Dražen popravi zidove. Složiti na jednom zidu instalaciju pod naslovom "Hommage sebi iz boljih vremena" bi bio dobar projekt. Ujedno bi poslužio i kao trajna inspiracija i upozorenje od čega ne treba odustati ni pod koju cijenu.
Post je objavljen 05.03.2011. u 22:36 sati.