Marketing
Bitke američkog rata za nezavisnost
Bitka za fort Washington - 16. studeni 1776.
Nakon bitke na White Plains glavni zapovjednik britanske ekspedicijske vojske general Howe okrenuo je 13 000 vojnika u napad na utvrdu fort Washington. Utvrdu je branilo jedva 3000 američkih vojnika pod zapovjedništvom brigadira Roberta Magawa.
Utvrda fort Washington bila je izgrađena na brežuljku oko 230 metara od obale rijeke Hudson Riwer, negdje na području gdje se danas proteže 183. ulica na sjevernom dijelu Manhattana. Utvrdu je branilo pet drveno-zemljanih reduta (redut Forest Hill /kasnije redut Tryon/, redut Clinton, redut George, redut Little Red Lighthouse i redut Broadway).
U sprezi s utvrdom fort Lee na drugoj obali rijeke Hudson River fort Washington zapravo je tvorio nekakav 'američki Gibraltar' i priječio je te nadzirao plovidbu rijekom Hudson. No, utvrda ovakvog tipa i takve namjene trebala je biti puno veća, pa je zapravo fort Washington bio 'hendikepiran', a i nije imao ni vlastiti izvor vode.
shema bitke za fort Washington
Nadalje, možda i ono najgore, fort Washington iznjedrio je i prvog prebjega (izdajicu) Američke kontinentalne vojske. Izdajica je bio poručnik William Demont koji je Britancima predao sheme, orise i crteže fort Washingtona, a što je bio još gore upravo je on rukovodio poslovima gradnje same utvrde.
Nadnevka 15. studenog 1776. Britanska vojska potpuno je okružila utvrdu fort Washington, pa je u 1300 sati general Howe poslao jednog svog časnika pod bijelom zastavom brigadiru Magawu i ponudio mu je neka preda utvrdu, ili će njega i njegove vojnike snaći kazna za pobunu. Naravno, brigadir Magaw odbio je predati se bez borbe.
Slijedeće jutro, 16. studenog 1776. točno u 0700 započela je topnička priprava britanskog napada, a potom je i krenuo napad na utvrdu iz tri smjera. Pod paljbom britanskih topova, američki vojnici koji su bili položajima van utvrde nepotrebno su se povukli u samu utvrdu koja je poradi svoje premale veličine postala 'prenapučena', pa mnogi američki vojnici nisu imali mjesta za paljbeno djelovanje.
'regulari' Američke kontinentalne vojske hrabro su se borili za fort Washington
Sjeverni reduti utvrde (redut Clinton i redut George) nakon žestoke borbe pali su u ruke njemačkim vojnicima (Hessians) koji su pod zapovjedništvom njemačkog generala Schmidta i brigadira Ralla izveli nezadrživi juriš bajunetama. Međutim, treći redut (redut Forest Hill) koji su branili 'regulari' 5. bojne 'Pennsylvania', te 'regulari' bojni 'Virginia' i 'Maryland' uz potporu 1. topničke bitnice 'Pennsylvania' pod zapovijedanjem satnika Piercea pružali su neočekivani i do tada neviđeni hrabri otpor.
Boj za redut Forest Hill (kasnije redut Tryon) potrajao je satima. Koliko god da su žestoko napadali njemački vojnici, još su žešće pružali otpor mladi američki 'regulari', a taj doista epski boj iznjedrio je i prvu ženu heroja Američkog rata za nezavisnost. Bila je to doista prava 'kćer Revolucije', a ime joj je bilo Margaret Cochran Corbin koja je dobila nadimak 'kapetan Molly'.
Naime, Margaret Cochran Corbin bila je supruga američkog topnika iz sastava 1. topničke bitnice 'Pennsylvania'. Margaret Cochran Corbin rođena 12. studenog 1751. u blizini grada Chambersburg, Pennsylvania. U djetinjstvu je ostala bez oba roditelja tijekom rata s Indijancima 1756. Otac joj je poginuo, a njezinu majku su odveli u zarobljeništvo. Srećom Margaret i njezin brat izbjegli su sličnu sudbinu svojih roditelja jer su bili u posjetu njihovom ujaku, koji ih je nakon toga usvojio i odgojio.
No, dobro vratimo se mi na bitku. Dakle, kada joj je suprug topnik John Corbin pao smrtno pogođen zrnom iz muškete nekog njemačkog vojnika, Margaret Cochran Corbin hrabro se dohvatila opsluživanja topova. Punila je, cilja i pogađala, pa je njezina hrabrost ulila dodatnu snagu američkim topnicima, ali su to ubrzo zamijetili i njemački topnici, pa je na Molly ubrzo pucalo čak deset njemačkih topova.
Istodobno razvile su se i teške borbe na južnim redutima, (negdje tamo gdje su danas 147., 155. i 160. ulica). Tu su 'regulari' 3. bojne 'Pennsylvania' i rendžeri 'Connecticut', njih oko 800, čak sat i pol odolijevali napadima. No, negdje oko podneva postalo je zorno da se utvrda neće moći obraniti, pa je brigadir Magaw shvatio da je bitka izgubljena i pokušao dogovoriti predaju.
hrabra Margaret Cochran Corbin na redutu Forest Hill tijekom bitke za fort Washington
Kada je i posljednji američki top iz reduta Forest Hill bio 'ušutkan' Hessianci su upali u redut i ostali skamenjeni kada su shvatili da je iza topa bila žena. Nekim čudom Margaret je, iako teško ranjena, bila još živa. Naime, rane su bile izuzetno teške i strašne: pogodila su je tri zrna iz muškete, njezina lijeva ruka izgledala je strašno, gotovo odvojena od ramena, grudi su joj bile pune šrpnela (fragmenta topovskih kugli), lice joj je bilo obliveno krvlju, donja čeljust bila joj je teško oštećena.
Hessianci, iako su imali zapovijed da u jurišu bajunetama ne poštede nikoga, poštedjeli su hrabru ženu i odnijeli je liječnicima. Margaret je preživjela, a kasnije je i razmijenjena. Ostala je teški ratni invalid, ali se do kraja rata brinula za ranjene američke vojnike. Godine 1777. Američki kongres imenovao ju je za zapovjednicu 'Invalidske pukovnije' koja se brinula za ratne invalide. Do kraja života Margaret je dobivala mirovinu u iznosu od pola vojničke plaće.
Britanci su tijekom bitke za fort Washington imali 67 poginulih, 335 ranjenih i 6 nestalih. Amerikanci su imali 54 poginulih, 108 ranjenih, te više od 2800 zarobljenih od kojih su mnogi u zapuštenim britanskim zatvorima na brodovima umrli poradi neuhranjenosti i bolesti.
Na kraju još neke zanimljivosti: mjesto gdje je bio izgrađen redut Forest Hillil je domovina Wiechquaesgeck Indijanaca iz plemenske skupine Lenapa (Delaware). Nadalje, Margaret Cochran Corbin lako je zamijeniti s još jednom ženom herojem imena Mary Ludwig Hays, no, ona je sudjelovala u bitki kod Monmouth 1778., a njezina je priča drugačija.
general Washington nemoćno promatra bitku za fort Washington iz fort Lee
Post je objavljen 05.03.2011. u 22:32 sati.