…ili Kontra kontra katolika, svejedno.
Primio sam nedavno e-mail sljedećeg sadržaja:
ZA SVE KATOLIKE U ZAGREBU – VAŽNO SE ODAZVATI – ILI ĆE NAS LEZBIJKE PODUČAVATI VJERI, DEMOKRACIJI I PSIHOLOŠKI TERORIZIRATI
Županijski sud u Zagrebu, Zrinjevac 5 u ponedjeljak 7. ožujka, između 8,20 i 8,30
Prosljeđujem i podržavam!
Mirno okupljanje pred Županijskim sudom u Zagrebu, protiv Kršćanofobije!!!
Ovaj ponedjeljak, 7. 3. 2011. u 8,30 sati
O čemu se radi:
1. Lezbijska udruga Kontra (njihova odvjetnica je Sanja Bezbradica) je podigla privatnu tužbu. Prvooptužena je Jelena Mudrovčić, vjeroučiteljica u OŠ „Bartol Kašić“ na zagrebačkom Jarunu.
2. Optužena je da je 2009. godine u 8. razredu za vrijeme vjeronauka izrekla da je homosekualnost bolest. Jedan učenik koji inače ne ide na vjeronauk je 'nešto' izrekao mami, a ona je nazvala udrugu Kontra i evo – suđenje na temelju Zakona o suzbijanju diskriminacije.
3. Jelena se brani kao prvo da tako nešto nije izjavila te drugo da se držala sadržaja iz plana i programa za vjeroučitelje službeno prihvaćenim od Ministarstva znanosti i obrazovanja.
4. Kontra nema velike pravne osnove da dobije ovu parnicu. Ovo je za njih način promoviranja i gaženja po Katoličkoj Crkvi i njezinom moralnom učenju.
5. Takve udruge žele katolike diskvalificirati i zastrašiti. Njihov govor je govor mržnje i diskriminacije protiv katolika.
Kamo doći i što napraviti:
Kamo: ispred Županijskog suda u Zagrebu, Zrinjevac
Kada: u ponedjeljak 7. ožujka
Sati: okupljanje između 8,20 i 8,30
Dobit ćete bedževe i naljepnice s porukom „Stop kršćanofobiji“. Naljepnice nalijepiti preko usta. Mirno druženje i mimohod ispred ulaza suda. Bit će prisutni mediji.
Onda tko može, neka uđe u sudnicu:
Suđenje: u 9,15, dvorana B (pozvati se kao javnost u suđenju Kontra protiv Čorić-Mudrovčić)
Bit će saslušani 'svjedoci' od strane Kontre.
Važno da nas ima veliki broj kao psihološka i duhovna brana protiv zlobnih namjera i mobbinga ovih grupacija.
To je, dakle, taj e-mail. Pomislio sam kako to u biti vodi samo u smjeru sve većeg antagoniziranja ionako žestoko antagoniziranih svjetonazora (od kojih se svaki iz svojih razloga osjeća ugroženim). Pomislio sam i na podijeljene osjećaje vjernika koji su homoseksualci (zar je tako nešto moguće?!) i na podijeljene osjećaje vjernika koji ne smatraju da ih lezbijke „psihološki teroriziraju“ (ma je li moguće da i takvih ima?!). Premda sam svjestan da je to u našoj sredini, takvoj kakva je, moguće jedino u teoriji, pomislio sam – idealistički i naivno – kako bi možda učinkovitije bilo da su organizatori mirnog okupljanja pokušali organizirati kakvo druženje u prostorijama u Palmotićevoj na koje bi lijepo, ljudski, u kršćanskom duhu, pozvali članice Kontre, ili njihove muške pandane pa s njima pili čaj i razgovarali kao s Božjim stvorenjima čija je seksualnost tek jedan vid njihovih kompleksnih bićâ. Također bi to moglo djelovati blagotvorno na percepciju lezbijki/gejeva koji bi se eventualno odazvali; možda bi se iznenadili kad bi vidjeli da ti vjernici nisu samo fanatizirani homofobni progonitelji koji ih na silu žele promijeniti, nego da su i oni također kompleksna stvorenja, čija je religioznost tek jedan njihova bića. OK, uopće se ne slažu oko nekih pitanja, ali to nije razlog da ne provjere ima li možda nečega što im je zajedničko. Ono, jesi izopačena lezba, ali kakve fantastične kolače pečeš! Ili, jesi zatucani vjernik, ali kad je dizajn interijera u pitanju, ukusi su nam identični! Da, jasno mi je da je takvo što u nas ne-mo-gu-će, i da će mnogi moju fantaziju ismijati. Vjernici će reći da ne uviđam moralno zlo koje razara tkivo društva, a gejevi da nisam pri sebi jer ne vidim kakvoj su harangi izloženi. No, znam za jedan slučaj koji se odigrao na Novom Zelandu, gdje je skupina predanih kršćana (na čelu s Davidom Pierceom, koji je gostovao i u Hrvatskoj) sudjelovala na tamošnjem Gay Prideu. Stupili su u kontakt s organizatorima, rekli tko su i što su, i ponudili da će im pomoći oko tehničkih stvari, čišćenja WC-a i smeća i slično, a tražili su da mogu imati svoj štand i naprosto biti prisutni, naprosto razgovarati s prisutnima, družiti se i sklapati poznanstva. Znali su, naime, da je to jedini način da ih homići čuju, da čuju što im žele reći o Isusu i vjeri itd. Iskustva su dobra, svi i dalje misle svoje, ali su odnosi opušteniji, tenzije su nestale, suživot je moguć. Duboko sumnjam da će Sanja Juras poželjeti doći na seminar fra Linića nakon što vidi sve one mirne prosvjednike s bedževima Stop kršćanofobiji, kao što teško mogu zamisliti neke naše katolike koji bi na bilo kojoj razini surađivali s dečkima iz Iskoraka. Ne, bolje je ovako: susreti pred sudovima, strah, prezir i rovovski rat.
Post je objavljen 05.03.2011. u 16:33 sati.