čitam:
prosijavam snove, provlačim 99 poteza četkom kroz uspomene
prije sna, bez sna.....
i onda se spotaknem na tvoj bezazleni tipfeler i pomislim-
ona bi ga sigurno željela ispraviti - "...jesam li okrutna ili nomšalatnta, kad to namjerno zaboravim?"
ne. ne mislim na tebe uopće. to je mnogo više.
s uzdahom brišem kvačicu na svojoj trepavici kojoj tu nije mjesto, pa onda u tekstu ispravljam životno nikad zadobiveni tipfeler na nonšalanciji.
najednom sam bolno svjesna da mi je život u stvari, negdje putem napravio tipfeler u onoj prije riječi.
i da je taj možda nepopravljiv...