Nemam namjeru žaliti se na ikoga, pa čak ni na sebe, iako ću drugi dio namjere sasvim sigurno omanuti. Poanta naslova je u gotovo potpunom prekrivanju skupa vozačâ. Strogo matematički, može biti beskonačno mnogo jednako brzih vozača, ali stvarni svijet nije stroga matematika, premda se upravo njome najbolje opisuje.
- Ostavivši se žalopojki, nemaš o čemu pisati.
Imam. Samo se ne mogu sjetiti. Čak sumnjam da me opstruiraju neke sasvim unutrašnje pojave.
- Primjerice, zaborav.
Mislio sam na manje općenite pojmove.
- Tvoja zaborav.
Nije upalilo. Jedna od ideja je bilo laprdanje o dječjoj literaturi koja to nije.
S druge strane, ne da mi se sad objašnjavati zašto mislim da Alica nije knjiga za djecu. Možda zato jer mislim da dječja literatura kao takva ne bi smjela postojati. Smisla imaju samo ona djela koja mogu čitati i djeca. A onda, kad porastu i ako nekim čudom ostanu pismena, da ih mogu pročitati opet i naći u njima nešto novo, nešto divlje.
- Sigurno prostote.
Djeca su opsjednutija prostotama nego odrasli. Vjerojatno radi efekta zabranjenog voća.
- Ima i odraslih koji u svemu ili bar mnogočemu uspiju naći lascivne aluzije. Znaš ih nekolicinu. I sebe, koliko već sebe poznaješ.
Mogu zamijetiti vlastito ponašanje. Ne i predvidjeti ga u času kad bih ga još mogao spriječiti.
- To znači da si u vlastitoj glavi samo običan promatrač.
Možda ipak malo više od toga. U najjadnijoj su poziciji ipak pseudoparaličnosti.
- Koliko nam ti prefikasa misliš nakeljiti u toj beskonačnoj očajničkoj samozavaravajućoj netrpeljivosti?
Taman do izjednačenja: pseudoparasemiličnosti.
- Ja bih iz te riječi zaključio si ti polulik koji si umišlja da ih ima još takvih u glavi.
Da sam to imao namjeru reći, sigurno mi ne bi uspjelo.
- Drugim riječima, notorni lažac kojem se istina može jedino omaknuti.
Više mi se čini da samo nisam u stanju reći što mislim. Uvijek ispadne drugačije. Kao da mi je netko pomiješao etikete na svim bočicama s kemikalijama.
- Prenesimo sad miješanje u tvoju glavu i dobit ćemo opis njenog sadžaja i nositelja.
Ali to se odnosi i na tebe. Zašto pljuckaš po sebi?
- Ja sam tvoja autodestruktivnost.
- Laže. Ja sam autodestruktivnost i nikad se ne spuštam na to lažno samokritiziranje. Postoje bitno bolje metode za izazivanje ili produžetak očaja.
- Hoće reći da nešto radi. A u stvari sve obavim ja.
- Tko si sad ti?
- Lijenost. Najveći radnik u ovoj glavi. Samo prebrojavanje onoga što zahvaljujući meni nije učinjeno dalo bi vam pola godine posla. A da ne govorimo o stvarima koje jesu učinjene, ali u zadnji čas. S njima nećete biti gotovi cijelo desetljeće.
Iz tog silnog hvastanja ispalo bi da ja i živim u zadnji čas.
- Živiš u ovaj čas.
Koji ovaj?
- Ovaj sad.
Ali prošla su već dva koja si nazvao ovim. Hoćeš li reći da je sve to jedan te isti čas ili imaš problema s izražavanjem?
- Ti imaš problema sa shvaćanjem. Ostavi se malo te doslovnosti. Ne moraš ulaziti u zgradu samo zato što na vratima piše "guraj".
Mogu pogurnuti vrata i bez ulaska u zgradu.
- Samo ako imaš dovoljno duge ruke.
Što me konačno vraća do onih dviju knjiga posvećenih tada maloj Engleskinji. Htjedoh još dodati da se, ako ste to čitali na hrvatskom jeziku, nemojte samozavaravati i misliti da ste pročitali te knjige. Pročitali ste prijevod. Pročitavši jedan prijevod i original, mogu reći tek da su to dva različita djela.
Općenito, prijevod je to gori što je original bolji (i obrnuto: listalice/stranokrete i razni šund nije nikakav problem prevoditi jer nema ničega što bi se prijevodom moglo izgubiti ili pokvariti), barem po mojim kriterijima. Kvaka je u tomu što se pisci među ostalim služe i igrama riječi, konstrukcijom rečenica, pomnim biranjem riječi, referencama na vrlo desete stvari i s još dvije sigurno vrlo očite fore koje mi do te mjere ne padaju na pamet da sam samo radi toga produžio rečenicu. To je vrlo teško prevoditi, a ponešto i posvema nemoguće. Naravno da će bolji prevoditelji manje ofekaliti stvar, ali prevodivost je nešto iznad prevoditeljâ*. Kad se krene u prodor u značenje i poznačenja teksta te u reprodukciju istih na drugi jezik, smisao se ponešto promijeni. Često dovoljno da sve skupa djeluje isprazno naspram izvornika.
- Pretjeruješ. Ima i sasvim dobrih prijevoda.
Odakle da to znam ako nisam čitao izvornik?
- Sama čitljivost teksta je dobar indikator.
Iz toga bih mogao zaključiti da su dijelovi Uliksa upravo katastrofalno prevedeni.
- Budimo realni, literatura koju čitaš rijetko ide tako daleko.
Budimo realniji, u zadnje vrijeme vrlo rijetko čitam prijevode. Zadnji je vjerojatno bio Čapek, a za njega mi se čini da se baš i ne igra riječima. Ideje gradi kroz rečenice ili cijele komade priče.
- A to znaš jer si vidio i original.
Sad proturječiš sebi otprije pet redova.
- Prije šest redova. Proturječim uvijek tebi. Kako divergira priča, tako sam prisiljen ostaviti se konzistentnosti i mlatiti zunzare kako koja naleti.
Pobrkao si zunzare s praznom slamom.
- Pobrkao si mene sa sobom.
Vrlo dobro razlikujem stvari kojih ima od onih kojih nema.
- Zašto onda razgovaraš s bićima kojih nema?
Ovo nije razgovor, nego prepiska. Kad govorim, to se obično čuje, a povremeno i razumije.
- To samo misliš. Ljudi su već navikli da na određene tvoje zvukove uparene s izrazima lica produciraju odgovarajuće zvukove i tako te vrate u stanje šutnje.
Ponekad razumijem te povratne zvukove.
- Samo misliš da razumiješ. U stvari ti ništa nije jasno.
Sad smo na korak do solipsizma. Dalje nećemo.
*Što me vodi do neprevodivosti i posljedičnih mozgalica za želiprevodioce, poput zadatka da se na engleski prevede "Slonić je mali slon.". A ima i neprevodivost kao pojam, listi neprevodivih riječi, pa čak i cijelih internetskih stranica s istima.
A to me vodi u vrt razgranatih staza kojim danas ne kanim kročiti, makar je već i ovo prvi korak. Shvativši koncept istog (kompliciranost te ideje je u rangu igre križić-kružić), poželjeh sklopiti neku praktičnu verziju, ali golem rad koji obavlja lijenost rezultirao je vrlo nikakvim ishodom te želje. No, za to ima vremena. Sad mi slijedi par mjeseci u kojima će mi se količina vremena smanjivati, a onda će odjednom biti ljeto, a ja toliko slobodan da ću s čežnjom razmišljati o zatvorima.
Da ne zaboravim, Jabberwocky je inspiracijom dvije sasvim lijepe nasnimljotine. Jedna je kratka:
Druga dosta duža. Mjesto "dvije" sam trebao reći "barem dvije". No, ostatak me o ovom trenu ne zanima pa ga neću ni tražiti. To kad bude dan drugi, ali ne kronološkim slijedom.
Post je objavljen 04.03.2011. u 23:50 sati.