Marketing
Volimo pse...ponekad do smrti
Neke druge brojke pak pokazuju da ih ne volimo baš tako jako. Kako netko može objasniti društvo u kojem se često priređuju pseće proslave i postoji dan brige o psima, a istovremeno se svake godine u azilima za pse usmrćuju milijuni pasa.
Nema dvojbe da su neki od njih poludivlje lutalice, neki su divlji, neki neizlječivo bolesni, a neki vrlo stari. No mnogi od njih nisu ništa od navedenog: to su zdravi, mladi, prekrasni psi - miješanci ili čistokrvni - koji će umrijeti jer ih ljudi koji su ih uzeli više ne žele, iz čudnih i nevjerojatnih razloga poput uređivanja stana do ozbiljnih poput ugriza.
A što je sa štencima koji neće uspjeti? Odakle su oni došli? Neki se nađu u prihvatilištima kao dio legla tipa "nismo pazili", neki su višak u leglima koje su planirali ljudi koji su precjenili potražnju za zlatnim retriverima, pudlima ili rotvajlerima, pa im je dosadilo hraniti suvišna gladna usta.
S obzirom na to da nitko ne želi misliti na najgore, svatko tko je ikad ostavio psa u prihvatilištu zamišlja kako će se on ipak jednoga dana skrasiti u idealnom domu.
No mnogi od njih su ga pronašli tek u raju. Toliko o tamnoj strani društva ludgo za psima.
Post je objavljen 03.03.2011. u 23:05 sati.