Marketing
Cenacolo
Postoji nešto u prošlosti svakoga od nas, što se uvuklo u sve pore našeg bića, a kojim smo vezani bez obzira na koji smo se način izgubili u životu. Ime joj je laž. Jako se dobro slaže s ovisnošću i užitkom i otima ljudsko dostojanstvo, i čovjeka gura na dno društvene ljestvice. Udaljila je od nas naše najdražih čineći nas neprijateljima sebi samih, skinula osmijeh s lica, donijela nemir i tugu. U većini slučajeva nisi niti svjestan da ideš u krivome smjeru, jer tvoja savjest gotovo da i ne postoji. Svatko od nas došao je do te točke; netko prije, netko kasnije. Nikada prije nismo upoznali istinu; osjećaj mira i zadovoljstva te ljepotu i veličinu slobode koju ti ona donosi. Uvijek nam je bila tako blizu, mogli smo ju odabrati kao i laž.
Mnogo puta i sam Bog nam ju je gurao pod nos, budio na tren našu savjest i pokazivao sve to na primjerima ljudi koji su nas okruživali. Međutim, bili smo slabi te vješto i brzo bježali. Jednostavno nismo bili u stanju prihvatiti sami sebe, svoje pogreške i slabosti. Zlo je tako ušlo u naše živote, jako rano, dok mi još ni sami nismo bili svjesni toga, na najpodliji i najopasniji način. Upravo ovdje počela je naša potraga za istinom i slobodom o kojoj su nam toliko puno pričali. Svatko je od nas međusobno svjedočio koliku mu je radost donio trenutak one prve pobjede nad samim sobom, trenutak kada je odabrao istinu i odlučio je iznijeti do kraja bez obzira na sve. Osjećaj pozitivnog ponosa koji te ispunjava i daje snagu da bi išao dalje. Istina ti pruži priliku da se ponovo zaljubiš u život i u njegove prave vrijednosti.
Mi imamo priliku iskusiti to na jedan poseban način. Putem iskrenog prijateljstva, poštovanja i razumijevanja… Generacije se mijenjaju, ljudi dolaze i odlaze… svi uče o istini, međusobno si pomažu i prenose svoje iskustvo dalje. Jer prijateljstvo kao osnovni temelj ima istinu i bez nje je to samo poznanstvo ili neka privremena iluzija koja brzo prođe. Iako je ponekad teško biti ono istinsko „ja“ kad čovjek osjeti da se od njega traži previše strpljenja i žrtve, plod uvijek dođe i donese radost. Nisu nas ovdje samo naučili upoznati dobro i istinu, već kako ih njegovati i znati provesti u djelo… Rekli su nam i da ćemo padati, ali isto tako i da nema ljepšeg osjećaja nego smoći snage, zazvati Boga i ponovo stati na noge; dođe nakon toga sreća, budeš spreman zagrliti se jer shvatiš da si povjerovao u dobro i sve ono lijepo čemu su te učili.
Post je objavljen 03.03.2011. u 21:16 sati.