U jednoj šumi, nalik tisućama šuma, živili su vuk, medo i lija.
Bilo je tu raznog životnjskog svijeta, a nije falilo ni korova ni cvijeta.
Bilo je i gljiva, i i svraka i kukavičjih jaja,ali nije zbog njih sva ova graja
Vuk.
Vuk je bio prava faca, i znao je kako se ostale zvijeri u trans baca.
One su mu se divile, volile ga i štovale i danima planove kovale, kako da ga u svoje brloge odvuku, al on je volio neku sasvim drugu, nepoznatu vučicu krasnu, koju nećemo uključit u ovu basnu.
Lija.
Ona je bila vukova prija. I kao i svaka lija volila je da se oko nje uvjek nešto zbiva. Volila je koncerte, tulume i bančenja, samo nije bila pobornik tračeva, a sve to zbog lošeg pamčenja.
Vuku je uvik nešto spuštala i zapravo je u tome guštala, a ni vuku to nije bilo mrsko, voli je on to žensko, drsko.
Živili su oni u toj šumskoj slozi dok nije došao medo, o b(l)ože, pomozi.
medo.
Medo ko medo trom u svakoj basni, njegovi motivi nikom nisu jasni.
Medo i vuk dobro su se družili iako ih drugi baš i nisu kužili.
Lija medu nije znala, ni medo liju, dok medo nije vidio da vuk ima lajavu priju.
Jednom se medo kod lije pojavio i jadnicu liju na muke stavio.
Ko je sad ovo i šta on tu radi, kako se vuk sa njim ne svadi?
Ko je sad ovaj lik čudan, po zimi pospan po liti budan?
I zašto joj djeluje tako mudar?
Sad liju mori pitanja dvjesta i ode kod vuka smjesta.
Vuk se nasmije lijinoj brizi. I samo joj kaže ; svi odgovori su u knjizi.
Lako je to vuku reči. A opet volio bi vidit priju liju u sreći.
Pa mozga i misli po cio dan i na kraju izgovori skroz jasnu stvar.
Da vam sad otkrijem što je vuk rekao, cijeli smisao basne bi zaštekao.
A ovo baš nije obična basna fali joj pouka, al poruka je jasna.
Post je objavljen 03.03.2011. u 22:21 sati.