Nadahnuta sam. Neznam čime, jeli uzrok tome sjajna probava , sjajan ten ili je to tek posljedica toga što sam trenutno tako dobre volje.
Imam veliku volju za stvaranjem. Prisjećam se trenutaka kada sam s lakoćom primala i gotovo jednako lako provodila svoje zamisli. Bez škripe i šumova. Ne čak ni ono kad ti mnoge sjajne ideje prođu kroz glavu, pa stoje u zraku nego kad uz njih ide i pripadajuća težina, koja će usmjeriti ideju ka njenoj vanjskoj manifestaciji. I znaš da će biti zabavno.
Kada sam nadahnuta, nečime, osjećam se ko voćka poslije kiše, ko paprat što se njiše okrznuta toliko potrebnim kapima kiše.
Manje mi je važno kako što zvuči prema van, jeli lijepo; meni nema sumnje da je lijepo. Zašto bi itko posumnjao u ljepotu toga..
Post je objavljen 03.03.2011. u 12:47 sati.