27.02.2011
Ako je bilo suditi po ambijentu, grdno smo se prevarili što smo uzeli Kolektivinu ponudu za ručak u pizzeriji Big Blue. Smještena na Borongaju, nije nam baš bila tik pod nosom, al kad se ima tutač i kupon u pola cijene, duo fantastiko ništa ne može spriječiti u proširenju horizonta. A ovaj put smo si ga baš proširili. Doduše, nije se radio o nekom fensi restoranu, ambijentu, meniju ili kuharu koji se celebrity zvijezda, no ni limenka u kojoj je smještena pizzerija/grill/bar/ nije za otpad, unatoč silnom otpadu uokolo. Naime, okoliš i lokacija pizzerije su veliki minus, no ponuda hrane, srdačna konobarica u trenirci i dobra glazba nisu.
Meni smo si proučili još doma, da uštedimo na vremenu, tako da smo tako reći s vrata naručili istarski i dalmatinski odrezak. Prema Švrćinoj procjeni jelo smo čekali 43min, no ja mislim da je ipak bilo oko pola sata. Minuta više manje, nije bitno, gladni smo bili već od ranog jutra, a ovako smo uspjeli i pročitati Jutarnji i popiti Sprite i čaj.
Veliki odresci, koji su skoro ispali s tanjura, bili su malo jače pečeni izvana, a punjeni pršutom i gorgonzolom (moj istarski odrezak),
dok je Švrćin dalmatinski odrezak bio filan pršutom, nekom imitacijom mozzarelle i kaparima. Pomfri koji je ispadao na sve strane bio je fino hrskav, tj. fest pečen i mastan. Baš mljac nakon moje neprospavane i nečije druge pijane noći.
Uz odreske dobili smo i tartar, a naručili smo i svježu sezonsku salatu od čega sam pojela samo krastavce. Pogačice su bile fine mekane, rađene od tijesta za pizzu. Sve skupa došlo nas je 100 kunića (jelo) i nešto sitno za cugu.
Dobro najedeni i napijeni pobjegli smo s Borongaja, obećavši si da skoro nećemo natrag, ali i da nije bilo loše.
Post je objavljen 03.03.2011. u 12:42 sati.