Ovaj put sam vidjela Arijanu Čulinu. Prošli put Olivera Mlakara, a više puta i Rundeka. Mislim da je u jednom momentu bio i Ivica Vidović, ali sad više nisam sigurna.
Sa svakog putovanja, ma kako kratko ili dugo bilo, možete ponijeti neku anegdotu.
Osobno nemam stav volim li ili ne volim aerodrome. Ali u svakom slučaju su vrlo zanimljivi. Kad bi baš morala razmišljati, rekla bih da više volim male aerodrome, mada i veliki imaju svojih prednosti.
Osnovna pravila su uvijek ista.
Prvo stanete u red gdje se čekira karta i predaju se koferi. Ma koliko dugačak red bio, u principu se brzo kreće i nema nekih posebnih zastajanja. Naravno, skoro pa uvijek se nađe netko kome su koferi preteški (na svakoj karti koju rezervirate piše koliko trebaju težiti koferi – najčešće je to do 20 kg, a Croatia airlines ima ograničenje do 23 kg) – i onda dođe do kratkog zastoja na šalteru. Tada ljudi (koji obično znaju da im je kofer pretežak, ali idu na foru ako prođe – prođe) vade neke rezervne ručne torbice i na licu mjesta prebacuju stvari iz jednog kofera u drugi.
Kad dođete na šalter, pokažete svoju kartu i putovnicu, predate svoju prtljagu, i onda imate vremena za popiti kavu i malo prošetati prije nego što stanete u red za carinu. Tad ste već nekako mentalno oslobođeni.
Alternativa je da kartu čekirate na automatima, što je jako dobro ako imate samo ručnu prtljagu sa sobom. Izbjegavate red, brže ste gotovi a i uvijek se nađe neko osoblje koje vam pokaže kako se na taj način čekira karta.
U slučaju da imate i veliku prtljagu, možete automatski čekirati kartu ali opet morate stati u red da predate kofer. Međutim, onog trena kad je karta čekirana, znate da avion nećete poletjeti bez vas, a to vam ipak daje neku određenu vrstu sigurnosti koja je balans uzbuđenju pred putovanje.
Nakon što ste popili kavu (i ako ste pušač, zapalili cigaretu ispred ulaza u aerodrom), idete u red za carinu i pregled.
Ovdje može biti kvaka. Obično je red jako dugačak i ide sporije nego za čekiranje karte. Naime, tu se slijevaju putnici za sve destinacije, a obično se nađe netko kome je ručna prtljaga neprilagođena (teži više od 10 kg, ili se u njoj nalazi tekućina, škarice za nokte i slično). Ne znam sada točno, ali što se tekućine tiče, može se unijeti najviše pola litra, po jedan dcl. Tako, ako nosite šampone, parfeme, vodu, gel za tuširanje i slično, uzmite ona mala putna pakiranja. Oštre i zapaljive predmete ne smijete unositi (škarice za nokte, noktarice, vadičepe, noževe i tako dalje). S druge pak strane, sve se to može kupiti u dućanima jednom kad prođete carinu.
E, kad dođe red na vas, skinite jaknu, šal i remen. Ako imate čizme, vjerojatno ćete se morati izuti. Laptop izvadite iz futrole, jer on mora proći kroz skener. Ispraznite džepove ako imate kovanice ili ključeve u njima.
Obično piše da se iz torbe izvade mobiteli ili fotoaparat, ali već neko vrijeme ja to ne radim. Naime, cijela torbica mi ionako prolazi kroz skener, i do sada nisam imala problema. A ako im se nešto učini sumnjivo, ne brinite se – zaustavit će vas.
Moj najduži red za čekanje na carinjenje bio je na CDG, kad sam upala iza meksičke i kineske ekskurzije. Mislim da sam čekala preko sat vremena, tako da sam jedva upala na boarding.
Ali isto tako, na istom aerodromu, desilo se da sam bila jedina u liniji, tako da sam vrijeme poslije carine ubijala u duty free dućanima.
Nakon što prođete carinu, doći ćete na šalter za pregled putovnica. Ako želite pečat u putovnicu, morate ga zahtijevati – naime, oni vam nisu dužni staviti pečat ako ga ne tražite. Ovo je preporučljivo jer mi nismo članovi EU, pa da kasnije ne biste imali problema (koliko ste bili, kad ste ušli, kad ste izašli). Dakle, pitajte pečat i kad ulazite i kad izlazite iz EU.
A smiješno je to za EU. Mene nerijetko pitaju „Jeste li vi Europa?“. Prvi put sam rekla da jesam, ne shvaćajući, a onda je tip pogledao putovnicu, nasmijao se, rekao „Niste“ i uputio me na drugu liniju.
Nda, to je bilo onda kad sam završila u redu sa Meksikancima i Kinezima.
I to bi bilo to. Nakon carinjenja, vaše je samo da nađete odakle polazite, kupite suvenire ili novine i smjestite se ispred vrata za ulazak u avion.
Nakon slijetanja opet prolazite šalter sa policijom (tražite pečat u putovnicu), idete preuzeti svoju prtljagu (osobno smatram najmoronskijim dijelom putovanja) i napokon prolazite kroz izlaz.
I nemojte brinuti ako ste prvi put na aerodromu. Sve je jako dobro označeno i vrlo dobro organizirano, bio on mali ili veliki. Samo treba pratiti strelice i to je to.
Post je objavljen 03.03.2011. u 11:22 sati.