Marketing
Vratimo li se izvornom obliku ljubavi i prijateljstva, onome što ljubav i prijateljstvo istinski jesu, pa ih motrimo u posve drugačijem svijetlu - svijetlu istine, jasno spoznajemo da se s ljubavlju i s pravim prijateljstvom ne trguje, ne zahtijeva se, ne očekuje se, ne uvjetuje se - ne kupuju se i ne prodaju...
Prava ljubav i pravo prijateljstvo nisu podržavanje, da bi se potukao protivnik ili ohrabrio ego...prava ljubav i pravo prijateljstvo nisu sredstva nego stanje, stanje duše...
Snovi, ljubav i prijateljstvo ne ostvaruju se u trenutku, nego po dugim borbama i neuspjelim pokušajima, po patnjama i pobijedi nad koristoljubivim i sebičnim sklonostima...
Prava ljubav i pravo prijateljstvo dođu onda kada za njima čeznemo, kada ih osjećamo kao svakodnevnu potrebu duše, najviši princip života...
Obično se pojave onda kada se osjćamo potpuno usamljeni, izgubljeni, kada nam se čini da smo, u odnosu na okolinu, potuno odbačeni, da za Veliku Ljubav i pravo prijateljstvo više nema nikakve mogućnosti...
Prava ljubav i pravo prijateljsto ne zaslužuju se beskorisnim životom i isprzanim sadržajima...
Možemo ih iznuditi...možemo obmanjivati sabe i druge, ali to nije prava, sveta ljubav i sveto prijateljstvo...njih dosežemo jedino korisnošću i trpljenjem, svrhovitim životom...tada dolaze kao blagoslov usuda...dolaze nam kao izraz zahvale da, bez obzira na protivštine i usprskos okolnostima koje nam nisu bile naklonjene, nismo izgubili nadu i vjeru u opstojnost najplemenitijih posebnosti duše, bez obzira kako su se prema nama ili kako se još uvijek odnose drugi...
Pokušaji da se umjetno izazove ljubav, suptilna prisila da se uđe u međusobni odnos, insistiranje na jednoj vrsti obožavanja, kovanje i oblikovanje situacija da bi se toliko potrebna ljubav i obožavanje ostvarili, prije ili kasnije završi neuspijehom...kada se osjetljiva i krhka "ptičica sreće" osjeti ugroženom, odleti iz, za nju pripravljene, krletke, jer ona ne želi služiti ničijim sebičnim i stereotipnim poimanjima...
Ljubav dolazi ljudima plemenitih sklonosti i uzvišenih kriterija, onima koji ne pristaju na kompromise i koji se ne prodaju samo zato da bi bili voljeni i imali podršku...ako se prodamo zbog sebičnih razloga, razloga koji nisu ni ljudski ni plemeniti, iz inata ili nekog razloga njemu sličnog, ili, jednostavno, iz čiste zabave, onda postajemo robovi nadarenog igrača ili režisera koji je, vođen sebičnim interesima, oblikovao ozračje...
Što se dobiva a što gubi ovom i ovakvim igrama...sve što se ovakvim igrama dobiva slab je nadomjestak za ono što se gubi...
Gubi se božanski dar...rekla bih, gubi se sve ili gotovo sve...nakon toga dolazi nova prilika, daleko, daleko teža od prethodne...
I kada smo svjesni činjenice da nam okolnosti nisu naklonjene, ne treba klonuti pod tim...treba se boriti, jer za bolje međusobne odnose potrebno je vrijeme i strpljenje...i ne samo vrijeme i strpljenje, puno je toga još potrebno...
Pokušaji analiziranja međusobnih odnosa, da se vidi što nas čini tako različite, su pravo gubljenje vremena...ako zaista želimo poboljšati naše odnose s drugima onda moramo vidjeti što je to što nekoga združuje...naši će odnosi s drugima trajati toliko koliko izdrži kvaliteta onoga što nas povezuje...ako nas povezuje skup naših nesavršenosti i neplemenitih sklonosti i strastveno branjenje istih, onda će naša veza trajati onoliko koliko budemo uspijevali sebe i druge držati u uvjerenju da je to što činimo životno važno, sveto...
Oni koje spaja nesreća i tragične sudbine, u velikoj su opasnsti da skrenu s puta spoznaje...ako im se pridruže oni koji tih problema nemaju, velika je vjerojatnost da će ovi s vremenom skrenuti vodu na svoj mlin i početi, možda i nesvjesno, koristiti tuđu nesreću kao vlastitu "hranu" ili podlogu za vlastite predstave...ta je opasnost stvarno prisutna...kada se zavjesa spusti, svatko krene na svoju stranu...dok jedni svoje obroke zalijevaju suzama, moguće da oni drugi trate vrijeme uz televiziju ili u nekom drugom obliku traćenja vremena...posebno velika opasnost je, da oni koji imaju za što i za koga lijevati suze, prestanu i nađu utjehu u traćenju...
U svakom odnosu, najvažniji je prvi korak, a taj je, ne izgubiti sebe i svoje nutarnje dostojanstvo, ako ga imamo, naravno...potom, važan je cilj, duhovna profinjenost, suptilnost, čistoća namjere i duševno-intelektualna pokretljivost...
Za zdrave, odgovorne i sadržajene međuljudske odnose potrebno je učiniti više koraka, da bi se izazvala rezonanca i odaziv drugih...od svega, najvažniji je Božji blagoslov...
Ako se po našem dugotrajnom nastojanju, da uspostavimo odnose s drugima, to ipak ne dogodi, velika je vjerojatnost da je podloga trula...nije prirodno, ni od Boga predviđeno da težinu problema nosi jedna duša, niti da problem riješi jedna osoba...
Za dobre međuljudske odnose potrebno je da sve strane pokušaju, prije svega postati svjesne pa tek onda truditi se, razgraditi posesivnost, samoljublje, potrebu da se bude voljen, pohvaljen, potrebu za isticanjem...
Nedopustivo je da nečiji pogledi i sebični interesi blokiraju drugoga, da mu ne dozvole da kaže ono što vidi, da prekinu svako njegovo djelovanje...
Ljubav zahtijeva razumijevanje davanja i djelovanja...ako se postavimo u centar pozornosti, svjesno ili nesvjesno, mi druge prisiljavamo da plešu oko nas, naših problema i interesa...manipuliramo s njima, neprestano zahtijevajuću dokaze ljubavi, divljenje...sve što činimo, činimo da bismo dobili povratnu informaciju, koja mora goditi našemu egu ili prenemaganju, kako mi ustvari to ne želimo...
Ljubiti znači biti kao ogledalo, koje sve vidi i sve upija...želimo li odnjegovati takva prijateljstva, ne smijemo podupirati tuđe nesavršenosti i zle sklonosti...istinska ljubav to ne čini...i još je nešto važno - vlastitm primjerom možemo učinit više nego bilo kakvim uvjeravanjem...ali ne treba zaboraviti ni to, da do tog dragocjenog iskustva dolazimo nakon što su svi pokušaji dobronamjernih kritika i uvjeravanja bili kontraproduktivni, ali samo naizgled, jer su itekako bili korisni...
Do znanja se ne dolazi učenjem nego djelovanjem...jako je opasno kada teoretski nešto znamo, pa ako smo još oholi, samoljubivi i nametljivi, onda ćemo to nešto što nije znanje koristiti kao podlogu za vlastitu igru...to su vrlo opasne igre, ne bih ih nikome preporučila...mnogi su se u njih uživjeli...
Mudri kažu da je čovjek koji ljubi velika rijetkost i veliko bogatstvo, da svijetli u tami onima koji imaju čast da ih ljubi, onima koji njegovu ljubav osjećaju - a to jesu, posredno ili neposredno, svi...
Post je objavljen 03.03.2011. u 08:50 sati.