Pregled posta

švrljanje po dućanu....

Ma nisam mogao odoliti a ne podijeliti s vama dijelove subotnje turneje po Superkonzumu i Lidlu sa ludom Tihanom. Fakat, dva luđaka se našla i ..... ma, znao sam ja da ima neka povezanost među nama – osim školskog prijateljstva, dijeljenja najdubljih tajni, razumijevanja – tu je i ludost koju sam tek u subotu otkrio. Zapravo, bio je to prvi put da smo zajedno bili u kupnji kućnih potrepština – morao sam to za vikend obaviti zbog nekih bonova koje je trebalo iskoristiti ( a nije za ne iskoristiti – sve skupa, oko 120 kuna) pa sam se odlučio za kupnju „većih“ razmjera. Složio sam popis – trebam li reći da je popis izgledao – smotano?

Kola
Kruh
Za wc – čistiti, školjka
Kisela
Wc papir
Krastavci
Mesni, tuna, pašteta
Krumpir
Meso – juha, nekaj za jest
Mrkva
Luk
Pasta za zube, brijanje, brico
Šampon – kosa, tuširanje
Tjesto za juhu, špageti
Paradajz koncentrat, za kuhat
Brašno
Spužvice
Vreće za smeće
Vino
Prašak za veš, omekšivač
Lidl – buncek, njoke, jorgut, bonkasi

Naravno, to je bio osnovni popis – a ostalo, po raspoloženju

Tihana je imala svoj popis – jednako raštrkan po policama dućana kao i moj.....
Oboje imamo istu naviku – po spisku....pa se dogodilo da smo i po četiri puta bili na povrću, tri puta na higijeni, gdje me Tihana uporno pokušavala nagovoriti na nekog novog bricu...ma daj, ja sam ti klasični tvrdoglavko – ne mijenjam ono s čim sam zadovoljan, a i tak, ovo malo dlaka, svejedno je s čim počupam – e nakon toga mi je predložila kremu za depilaciju – mislim – neka teta nas je gledala.... a baš zabrinuto... dok smo mi uživali u bedastoćama ... kod sireva, narezaka našli smo se.... oooo jedno sedam puta.... ne, to je nemoguće bilo pratiti, a još manje sve prepričati - trebalo je vidjeti izbezumljena lica oko nas – svi namrgođeni, tmurni, a mi totalno neprihvatljivi u toj okolini – no, nismo se baš obazirali....Kad smo, drugi puta završili na kolama umiro sam od smijeha – njena kolica, već na pola popunjena (zato je meni kola prva na spisku – dok su kolica prazna)... stoji, gleda kako najelegantnije ugurati paket kole bez gnječenja svega što je ispod.... mišin imposibl – i, kakav jesam, priskočim frendici u nevolji, počnem prebacivati njene stvari u svoja kolica kako bi napravili mjesta za paket, složimo, vratim joj njene krpice i nastavimo dalje jurišati. Ne znam koliko smo puta obišli cijeli dućan, ali, da smo se našetali, nasmijali, žustro razmjenjivali mišljenja kao neki stari bračni par – e bome, jesmo. Nemoj to, preskupo je... daj zemi ovo, bolje je...a kaj će ti to?....... pažnja odabira artikala me je uvijek fascinirala... ali, žensko oko je žensko oko... pa jel voliš ovaj sir...volim...e pa mulac jedan, on ti je 8 kuna po kili jeftiniji od ovog kojeg si uzel – naravno, ako ti je dobar ... hm, u pravu je ... a oba volim, oba su mi fina...a osam kuna je osam kuna – to bu kumici udio za životinjsko carstvo ....i tako, naše putešestije završile su na tehnici – trebala je vidjeti neke pegle, pa sam, kao stručna peglarica, davao tumačenja karakteristika.... naravno, nije bila zadovoljna jer ni jedna nema malog od pegle koji će to koristiti...i, uputili smo se prema blagajni... u to mi je zazvonio fon – „pa di ste vi? Mama još nije kavu popila čeka vas, ajde, požurite se“...objasnio sam kumici da ćemo sad na blagajnu, ali, mala je gužva, pa na jedan sokić da malo odmorimo noge.. „dobro, nemojte dugo, a kaj bute odmarali, sam pređete veliku cestu i kod nas ste.....“ dobro, dobro, žurimo se. Iskreno, dobro je dijete reklo – treba samo preći veliku cestu, malo se voziti po „maloj“ i hop, evo nas na kavi.....ali....jedva sam čekao sjest - bio sam siguran da niti do auta ne mogu ( kojeg smo, btw, parkirali Bogu iza nogu koja je gužva bila) dođemo na blagajnu, Tihana ispred mene..... vadi stvari, slaže, plaća ali joj je faca neka izbezumljena, gleda u kolica – prazna, osvrće se po podu.... i pitam ja „kaj je?“ ma..niš, niš..... a dobro..... vadim ja svoje stvari, stavljam na traku...a ono... sad sam ja izbezumljen......jedna kutija sa zelenom crtom, druga s nanđarastom... pogledam malo bolje....tamponi....držim to u ruci i nemam pojma kaj bi s tim, otkud mi to...kad... prodere se Tihana „aaa tamponi su kod tebe, super!“ da, naravno, kod onog premetanja nisam vidio da je nešto ostalo...uf, sad mi je lakše .. .već sam se zabrinuo otkud to kod mene.... teta nas je malo pogledala, ali, komentari jedne gospođe, iza mene, bili su.... hihi..... ne bum to ponovil.... pogledao sam ju, nasmiješio se i dodao „ma gospođo, ne čudite se, mi smo vam malo čudan par...“ tek sad joj ništa nije bilo jasno, ali, počastila me jednim komplimentom na koji sam joj pristojno zahvalio i pitao da li je za kavu? Bum, sad bum došla sinek, sam da platim.... malo sam ostao zatečen, ali, pomislio sam, pa kad tak bedasto pitaš žena ti lepo odgovorila. I, odemo mi na kavicu, sokić – smjestimo se, naručimo, čekamo...kad, hop, evo gospođe – meni jednu s mlijekom molim..... i tako smo imali nakratko društvo, malo poslušali gospođu kako je teško od mirovine preživjeti – ma i od plaće gospođo....barem oni koji ju imaju sreću dobiti, ali, naravno, pokušao sam prebaciti na vedrije teme..... i onda, u trenutku – pita gospođa Tihanu – je li vam to muž? Pitanje kao da ja nisam tu... Ne, nije odgovorila je uz onaj njen šašavi osmijeh..aha, dečko...zato imate odvojene košare.... e tada smo oboje prasnuli u smijeh...ma ne, ne gospođo, mi smo vam samo prijatelji – ali, jako, jako dobri prijatelji.... malo me pogledala.... ma ako me i lažeš prebolit ću zbog tvojih očiju..... hm....zbog tog komentara sam ju i pozvao na kavu..... (iako, iskreno, to je bila uobičajena replika na takve komentare) ... i tako, malo smo još sa gospođom proćakulali, pitali u kojem pravcu ide....pa da ju povezemo – ali, ne, ona će malo prošetati ..tu je, preko puta, u Dugavama...e pa tam i mi idemo...ne, ne...samo vi uživajte.... još smo neko vrijeme odsjedili, malo porazgovarali o ovoj dragoj gospođi - ma ne, ne zbog komplimenta - jako me podsjetila na moju majku.... a Tihana se složila sa mnom ..dakle, nisam fantazirao.... i onda, kao tajfun, doletila je kumica „što vi tu sjedite i blejite a mama čeka s kavom!?“ ups.... evo frke.....zazvonio mi je fon – kum „jel vas našla? Ne govori da sam ja, ne zna da sam ju pratio!!“ aha... kratko sam odgovorio..... I, pitam ja nju – pa kaj si sama došla? Sama si išla preko velike ceste ?( to je Vatikanska) jesam, tata me pustio, rekao da pazim, da pretrčim kad je zeleno i pazim....i, evo me. Ma bravo, bravo nisam ni sumnjao .... no, što smo duže odgađali polazak, to sam više imao grčeve straha – iz nekih osobnih razloga, uvijek, kad idem kod kumice, uz žmarce, trnce, pojave se i grčevi...ma ne, ne zbog nje – zbog kvarta.... i, Tihana ko Tihana, znajući za moje „probleme“ koji su ovih dana pojačani, predloži mi da odem u ljekarnu kupiti N ....( pak nisam zapamtil kak se zovu, ali, ona reklama sa kvačicama na trbuhu...) kao, novi lijek protiv grčeva .... hm.... ali to nisu grčevi od hrane ili slično – ovo su grčevi koje ne može niti jedan lijek izliječiti – ma odi, odi.... ipak, nisam otišao – popio sam pola litre vode i krenuli smo.....
Nakon kavice, kratkog druženja kod kumova, konačno smo stigli i do Lidla – naravno da više nije bilo njoki po 9,99 ali, dobro, kupio sam bonkase koje obožavam (isto na ackiji), popunio malo zalihe čokse, gumenih bombona, i još nekih sitnica...i, konačno smo krenuli doma. E sad je nastala zavrzlama – poneke iste vrečice dale su za razmišljati koje je čija.... ali, i to smo, nakon petnaestak minuta razriješili... došao sam doma sa prvom rundom stvari.... izvalio se na trosjed – umoran kao da sam nešto i radio...ali, nekako zadovoljan, nasmijan, ispunjen.... eh, lako je tebi biti ispunjen – pogle si kak ti je novčanik, nakon današnjeg dana – ispražnjen! Ma nema frke...za desetak dana je plaća.... popunit ćemo ga...makar kovanicama.

I da... Tihana, baš ti hvala na preporuci za lijek – kao da je to bila nastavna priča na one kutijice na blagajni!? Zamisli da sam ušao u ljekarnu u stilu „molim vas...TO... samo, recite mi da li mi to smeta na moj tlak, tahikardije, na.......“ mislim da bi žena u nesvijest opala....jer, to su tabletice za ..... ma, za žene (daj mi šapni kak se zovu.... ne.... kak?)

(bolje bi bilo da si mi donijela kreme za leđa nakon današnjeg „kondorovog“ leta niz štenge )


Post je objavljen 28.02.2011. u 21:00 sati.