Marketing
Veljača - mjesec zaljubljenih...
Danas je posljednji dan veljače. Osjećam da je danas dan kada ovo trebam ovdje napisati. Valjda zato sto je ovaj mjesec bio sav u srcima, crvenom, poljupcima....pun romantike i zaljubljenosti. Svuda okolo. Po izlozima, trgovinama, naslovnicama časopisa, portalima...
Mislila sam ugasiti blog no moj muž kaže da to ne bi volio. Onda neka mu bude. Ako ikome ovaj blog išta znači, ne treba ga gasiti. Njemu znači.
Iskreno, meni je već malo teško pisati o toliko tuge i neuspjeha. Teško je toliko boli vidjeti na jednom mjestu.
Koliko god sam bila uvjerena da ću ovim blogom uspjeti uvjeriti one koji se godinama bore sa neplodnošću da sve se to na kraju isplati, eto nisam uspjela.
Nikako da napišem tu čarobnu rečenicu, tih par prostih i nadasve jednostavnih riječi. A opet, punih značenja i nečeg velikog. Nebeskog.
Danas mi je prvi dan ciklusa i nekad mi je to značilo sve. Novi početak, nova nada.
Danas mi je to samo znak da jos funkcioniram kao žena.
Kad sve zbrojim i oduzmem, teško je više povjerovati da je potrebno više išta učiniti.
Na kraju svega, možda je dobro da netko vidi da nije uvijek bas sve na kraju ružičasto i da ipak čovjek može živjeti i bez nekih ostvarenih ciljeva u životu.
Često sam plakala zbog toga. Još češće tješila druge. Veselila se sa svakom poznanicom i prijateljicom koja je ugledala + na testu. Plakala sa svakom koja je izgubila bebicu. Nadala se sa onima koji još uvijek čekaju. Još uvijek se nadam sa njima ali ne nadam se više svojoj trudnoći.
Boli jako, boli užasno, no znam da vrijeme zacjeljuje i najteže rane. Navikla sam čekati i biti strpljiva pa ću ovo vjerojatno prije dočekati.
Danas sam negdje pročitala prekrasan citat. Ne znam čiji je, ali je prekrasan i savršeno je sve što osjećam u njemu rečeno:
Nisam ja od čelika stvorena, iako ponekad željeznu volju imam, znaš...
Kad zašutim naglo, i tražim na podu mrve kojih nema.....tada sam od stakla lomljivija...
Hvala svima na podršci, komentarima, mišljenju, sugestijama i kritikama.
Ovaj blog je i dalje posvećen jednoj djevojčici iz naslova i bez obzira što je izmišljen, on i dalje živi u nečijem srcu.
Post je objavljen 28.02.2011. u 13:15 sati.