Marketing
Najviše dobra činimo onda kada toga nismo ni svjesni - u iskrenim i srčanim borbama...
Iskustvo je, nažalost, subjektivno prihvaćanje objektivne stvarnosti...gore od toga je, valjda, ili sam tako mislila do sada, samo stvarnost koja se ne želi prihvatiti...
Trebalo mi je vremena da shvatim kako je s ljudima koji subjektivno prihvaćaju objektivnu stvarnost, nemoguće naći zajednički jezik...oni objektivnu stvarnost koriste ili za vlastite ekshibicije ili kao podlogu za "šiljenje" svojih negativnih karakternih osobina...
Rekoh, trebalo mi je vremena...ovo mi je vrijeme zaista bilo korisno...puno mi je toga pokazano...svjesna sam postala problema kojega do sada nisam vidjela, za kojega nisam ni znala da postoji, njegove težine, ali i njegovog odraza...
Bogatija sam za to iskustvo, za tu spoznaju, za susret koji se dogodio u nutrini - za intuiciju stvarnosti...
Molim da me Duh Božji prati, da sa mnom ulazi u svaki trenutak...trudim se biti dostojna te milosti, jer tumačiti trenutak na svoju ruku nije ništa drugo nego samovolja, koja najčešće vodi u teški grijeh...
Kolikogod ovo izgledalo oholo, ali moji motivi su viši od straha da ne upadnem u grijeh...strah od grijeha je egoističan strah, jer, zapravo, ne radi se o strahu od grijeha nego o strahu od kazne za počinjeni grijeh...
Moja želja, nastojanje i ponašanje nisu motivirani tim strahom nego žarkom željom da spoznam istinu, da uđem u bit problema, da ga pokrenem...s tom namjerom, svemu i svima prilazim - s namjerom da u duhu istine djelujem, prije svega na slavu Božju, pa tek onda na opće dobro u kojemu nalazim i ono što je za mene dobro...to je ono što mene pokreće, više nesvjesno nego svjesno...takva sam bila i kao dijete, pa mogu slobodno reći - to sam ja...i ne mislim da sam se u tome izvježbala, mislim da sam s tim darom došla na ovaj svijet...
Zahvalna sam Bogu za još jednu spoznaju, a ta je - pomoći Bogu da rasvijetli problem, "ražariti" volju da se izjednači sa zahtjevom trenutka, prepoznati zahtjev i u skladu s Božjom voljom, ali i vlastitim darovim, djelovati...
Vrlo važno je prepoznati ono što je moja dužnost a što nije...moja dužnost je surađivati s Bogom da se problem rasvijetli i pokrene, ali nije rješavati tuđe probleme...
Već sama činjenica da je problem rasvijetljen, pokreće ga prema rješenju ...nije toliko važno kada će biti riješen, koliko da se njegova težina prenese na "leđa" onih koji ga, svojim samovoljnim ponašanjem i sitnim egoističnim interesima, čine nepostojećim...
Post je objavljen 28.02.2011. u 08:15 sati.