Marketing
Hrvatska stvarnost
Ka što svi skupa vidite…nešto se uskuvalo u državi Hrvatskoj…tako bar svi govore. Organiziraju se prosvjedi preko fejzbuka…plavog oglasnika…glasa koncila i što ti ja znam kakvih medija. Kažu – „Narodu je dopizdilo!“
Ajmo ispočetka. Milijardu puta sam ponovio pa ću i opet. Dakle…kad bi prije u osnovnoj školi bio loš, otac bi rekao „Ideš za zidara!“ i tu nije bilo pogovora. Otišao bi za zidara…zaposlio se…il u Hrvatskoj il u Njemačkoj…radio…kuću sebi napravio...sinove i kćeri skućio…i sjetio se svog oca i bio mu zahvalan….jer otac je znao što je za sina najbolje. To je tako funkcioniralo točno nekako do kraja rata…1995-e. Onda su došla nova vremena. Nekolicina ljudi se obogatila na vrlo brz i mutan način i takvi su postali temelj i stup morala u Hrvata…pa čak i mjerilo uspješnosti. Sve što je nekad bilo normalno postalo je nenormalno…a nenormalno je postalo normalno. Danas kad je dijete loše u osnovnoj školi ono ne ide za zidara…jer…sramota je…NEEEĆE MOJ SIN DA BUDE ZIDAR!...i onda što? – onda malog upiše u gimnaziju…ekonomsku…i slično. Mali to završi jer profesor u školi nije smio zaključiti 1-inicu zbog učestalih dolazaka onog oca 2. Generacije koji bi pijan lupao šakom po stolu i govorio profesoru – O MAMU TI JEBEM TIŠ MOM MALOM DAVAT JEDINCU??? PA PIČKA TI MATERINA GDJE SI TI BIO 91-e??? DA TI PIČKA MATERINA. Mali je završavao gimnaziju…ekonomsku…elektrotehničku…al od zidara ni traga ni glasa. Završio bi mali srednju i poneki bi čak otišao i na fakultet koji se također završavao uz pomoć novaca. Na kraju…na kraju kao produkt svega izlazi jedan školovani idiot. Oni rijetki koji su se odlučili za zanimanje zidar…tesar…limar…automehaničar…(sva zanimanja u kojima se traže vještine rada rukama) su bili OUT…oni su jednostavno bili djeca 2-og reda. Kako ono kažu – „Na mladima svijet ostaje“…ako je to točno – a je…nama se definitivno crno piše. Danas imate cijelu generaciju mladih ljudi koji apsolutno ništa ne znaju raditi vlastitim rukama i koji su odgojeni na moralnim vrijednostima koje su postavili oni sa početka ove priče a roditelji idioti poletili za takvim vrijednostima kao muhe bez glave a sve u uvjerenju da će se u vrlo kratkom vremenu i oni obogatiti…naravno…obogatiti bez nekog prevelikog rada. I onda…dođemo do današnjice koja je totalna katastrofa. Imamo toliko neobrađenih njiva ali ne zato što ih nema tko orati…a ne ne…ima njih tko orati samo NE ZNAJU kako se ore. Gdje će i znati kad je on školovani idiot sa zanimanjem gimnazijalac…pa se takav vozi u ćaćinom golfu dvici i obilazi lokalne kafiće igrajući na kladioničarskim aparatima da će „Dinamo“ tući „Arsenal“ mada je koeficijent na Dinamo 9,98 a na Arsenala 1,05…jer…ćaća je reka da je lakše doć do para u kladari nego na plugu. Pogledajte samo koliko je teško naći dobrog automehaničara…sjetite se samo na koliko njih ste se izredali dok niste našli onog pravog koji ZNA što radi. Jednu Njemačku ne drži mercedes…bmw…kruup dizalice i slične firme…Njemačko gospodarstvo drži 70% obrtnika…onih koji sa svojih 10 prstiju ZNAJU nešto raditi. A Hrvatska?...jadna moja Hrvatska…jadna. Jadni i ti mladi obezglavljeni ljudi. Evo vam ovih prosvjeda što ih je pokrenuo Ivan Pernar…dečko koji ne može sastaviti 3 rečenice kako treba…taj isti Ivan Pernar je zapravo presjek današnje hrvatske mladeži – mlad…buntovan…ali ono najgore – pun i prepun neznanja.
Očekivati da će se pojaviti mlad čovjek sa govornim sposobnostima jednog Vlade Gotovca je ravno nuli. U svakoj zemlji studenti su ti koji pokreću prosvjede bilo koje vrste…no što očekivati od današnjih studenata među kojima su i oni koji su trebali biti zidari (karikiram ali znate na što mislim). I ako ste na trenutak pomislili da će u Hrvatskoj izbiti neka revolucija – ne…neće…u zemlji koja je krcata NEZNANJEM se nikad ništa ne dešava. Tko je kriv za to? Ako ste se našli u ovom tekstu, stanite pred ogledalo…i vidjet ćete krivca.
Ima li izlaza iz ovakve situacije? Za rukama napraviti jedan masivni drveni stol potreban je oko jedan dan rada ili ti 8 radnih sati (28 800 sekundi)…za uništiti taj stol potrebno je 20 sekundi. Ako se u lijepoj našoj 20 godina sustavno uništavalo…zamislite samo koliko je potrebno da se dignemo na noge. Imamo li toliko vremena? Krivo pitanje…treba se zapitati – imamo li mi toliko znanja? Pohlepa je zamjenila znanje. Onog dana kad nestane pohlepe biti će i nade…do tada?...do tada gledajte kako mlad čovjek trune u ćaćinom golfu dvici sa „dobitnim“ listićem u ruci.
Post je objavljen 27.02.2011. u 10:50 sati.