Marketing
Drugo pravno mišljenje
/Flash vijesti/
Naša uknjižba danas, najvećim dijelom, ovisi o (ne)ažurnosti 
i (ne)brzini suda, a mi smo u svemu tome, da se tako izrazim, potpuni autsajderi, jer nemamo gotovo nikakvog utjecaja na njihov rad... uz to, gotovo bih se kladila, da je moja pra-pra-baka, u svoje vrijeme, puno lakše došla do samog cara Franje Josipa, nego što bi ja danas uspjela doći do nekog suca ili, božemeprosti, predsjednika suda... a nije da se nisam bavila i tom mišlju 
.
S druge strane, moglo bi se govoriti i o (ne)ažurnosti i (ne)brzini odvjetničkog ureda, kao posrednika-ovlaštenika, između nas i suda, ali, to je, uglavnom, prošlo svršeno vrijeme, vrijeme početaka, vrijeme moje neupućenosti i neznanja, i s tim u vezi se više ništa ne da promijeniti niti popraviti, pa pokušavam o tome i ne razmišljati... naime, da su svi naši predmeti za uknjižbu bili pokrenuti na sudu barem malo ranije, a mogli su biti, možda bi se i riješili prije svih ovih smrti... a možda i ne bi... dakle, krhko je znanje, koje je ipak na tragu one... da je moja baba muško, zvala bi se Duško... stoga, zaboravimo.
Ja, kao treća karika u tom lancu, osjećam se, kako rekoh, kao autsajder, jer o meni ništa ne ovisi, i nemam nikakvih mogućnosti bilo kakvog aktivnog sudjelovanja i utjecanja na tijek događanja... ipak, ne uspijevam mirovati, stalno nešto tražim, kopam, grebem, pitam, lutam, učim... priznajem, prvenstveno iz podozrivosti i nepovjerenja, jer, kakav biti u odnosu na suce i odvjetnike, ako ne sumnjičav, pogotovo u samim počecima, dok nisam imala pojma o čemu se tu zapravo radi, i dok mi se, doslovno, mogao prodati rog za svijeću. I koliko god ja znam biti prilično blesava i naivna, a to mi možete vjerovati na riječ, otpočetka sam se trudila ne uzimati sve prezentirano zdravo za gotovo, upravo zbog svih tih sumnji, i mog, nimalo dobrog mišljenja o navedenim, gore spomenutim, personama.
Dobiti pravno mišljenje i savjet od, riječima škrtih, odvjetnika, nije nimalo lagan pothvat, jer u šumi (zakona) naći stablo (jedinstveno pravno mišljenje), samo po sebi je teška misija, a uz to još tražiti i drugo mišljenje, kako bi se uvjerila je li sve rečeno mi, baš tako... hmm, valjda za to treba biti još i dodatno lud ... a ja sam to drugo mišljenje, ili tražila sama, proučavajući zakone i propise, ili tražila nekoga, preko nekoga, i tako dalje, i tako opet, dok ne bi uspjela potvrditi rečeno mi.
Kod ovog sadašnjeg problema, koji traje gotovo godinu i po dana, i još mu se ne nazire kraj, to mi je bilo posebno važno, iz razloga što je, uz mnoge pokušaje i razgovore, tu bilo i dosta lutanja i kontradiktornih tumačenja, barem ja tako mislim. Stoga sam, u međuvremenu, pokušala doći do nekakvog drugog mišljenja, a dobila sam ga, preko foruma hrvatskog pravnog portala Legalis.hr-a, od forumaša-veterana-KroničnaStranka.
U nastavku možete pročitati kompletnu konverzaciju, dakle, i moja pitanja i dobivene odgovore. Mislim da je u njima sve jasno napisano, i da dodatni komentar uopće nije potreban 
, a i bolje je, da ga ne pišem, jer bi mogla prekoračiti granicu dobrog ukusa 
.
moje pitanje:
Na općinskom sudu, već dugi niz godina, vodimo više predmeta uknjižbe prava vlasništva na našu djedovinu, a temeljem pravomoćnog rješenja o diobi suvlasničke zajednice nekretnina iz 2001.g. Za najveći dio nekretnina, uknjžba se provodi međusobnim utuživanjem, a probleme, bolje rečeno zastoje u sudskoj proceduri, imali smo u više navrata nakon smrti nekog od tuženika. Naime, dok se ne provede ostavinski postupak, i ne utvrde njegovi nasljednici, naši predmeti na sudu miruju.
Međutim, posljednja smrt u rujnu 2009.g. dovela je do zastoja, koji, vjerovali ili ne, još uvijek traje, iz razloga što ostavinski postupak još uvijek nije završen. Predmet se, naime, još uvijek nalazi u javnobilježničkom uredu, koji ne želi (možda ne mora, ili ne smije, ne znam) dati informacije o njegovim nasljednicima, koje bi naše predmete pomakle s mrtve točke. Mi za to vrijeme, ni krivi ni dužni, snosimo katastrofalne posljedice, i doista se pitam, hoćemo li, ovakvim tempom i ovakvom procedurom, uopće doživjeti uknjižbu našeg vlasništva. Nažalost, ljudski vijek bi trebao biti barem duplo duži, da bi bio po mjeri našeg pravosuđa (ovdje nedostaje *palac dole*, kojeg Legalis.hr ima, ali Blog.hr nema
).Lijepo molim da mi pravnim savjetom pomognete, ako znate i možete, ako postoji bilo kakva zakonska mogućnost, koju bi mi mogli iskoristiti, kako bi se naši postupci konačno, nakon godinu ipo dana, pomakli s mrtve točke...
Ujedno su dobrodošle sve informacije o proceduri provođenja ostavinske rasprave, a kao najvažnije mi se nameće pitanje: postoje li zakonski rok(ovi) u kojem, nakon smrti, treba biti završen ostavinski postupak?
odgovor na moje pitanje:
Ostavinski postupak je vanparnični postupak koji se vodi po odredbama Zakona o nasljeđivanju, općim pravilima vanparničnih postupaka i uz odgovarajuću primjenu Zakona o parničnom postupku.
Iako, barem teoretski, ostavinski postupak može pokrenuti bilo tko dostavom odgovarajućih dokumenata sudu jer sud taj postupak provodi po službenoj dužnosti za ostavitelje iza kojih su ostale nekretnine, stranke u samom postupku su isključivo nasljednici i postupak nije javan.
Dakle, ako niste stranka u postupku, ne možete u njemu ni na koji način sudjelovati osim što možete tražiti informaciju o tome da li se postupak vodi ili ne.
Ne postoje rokovi u kojem sud odnosno javni bilježnik kao povjerenik suda mora postupak okončati jer bi to objektivno bilo nemoguće. Postoje rokovi za određene radnje, npr. koliko se mora čekati po objavi oglasa ako su nasljednici nepoznati pa se traže putem oglasa.
Na sam postupak primjenjuju se i norme o suđenju u razumnom roku, a u praksi se općenito uzimaju 3 godine kao razumni rok za okončanje sudskog postupka, iako ima odluka Ustavnog suda u kojima se za određene postupke razumnim smatra i kraći rok. Međutim, na to pravo mogu se pozivati samo stranke u postupku.
Mislim da nemate neke formalne mogućnosti da ubrzate postupak. Možete zamoliti bilježnika da postupak ubrza, ali to nema formalnog učinka već ovisi samo o njegovom razumijevanju. Možete se obratiti i predsjedniku suda koji je bilježniku dodijelio postupak budući da je on zadužen za nadzor postupanja, ali vaša zamolba u tom smislu također ne predstavlja za njega formalnu obavezu.
moja zahvala i preispitivanje:
Zahvaljujem na odgovoru, koji me jako ugodno iznenadio, ali samo svojom brzinom, nažalost. U svemu ostalome, Vaš odgovor je ipak potvrdio moje dosadašnje strahove i saznanja, da nam ne preostaje ništa drugo osim čekanja, za koje čak ne znamo ni koliko dugo može trajati... a pošto mi nismo nasljednici umrloga, već tužitelji, dakle, ne spadamo u stranke u ostavinskom postupku, nemamo niti mogućnost pozivanja na razumni rok za okončanje ostavinskog postupka - da li sam u pravu, kad ovo kažem?... naime, ovo sam iznijela samo da mi potvrdite, da li sam Vas ispravno shvatila... sve u svemu, situacija nimalo obećavajuća, ali svejedno, Vama još jednom veliko hvala na trudu i brzini odgovora.
odgovor na moje preispitivanje:
Da, tako je. I tako je to s našim pravosuđem, stanjem u zemljišnim knjigama i drugim stvarima.
Međutim, iako ne možete tražiti zaštitu za suđenje u razumnom roku u ostavinskom postupku u kojem niste stranka, možete je tražiti u parničnom postupku koji vodite ako je on u zastoju zbog ostavinskog postupka ili dugo traje iz bilo kojeg drugog razloga s tim da ako je parnični postupak u prekidu ili mirovanju, to se vrijeme ne računa. Time zapravo nećete ubrzati stvar, ali ćete barem dobiti neku naknadu.
Post je objavljen 26.02.2011. u 22:12 sati.