Što se tiče ljudi i njihovog stava prema fotografiranju, oni se mogu generalno podjeliti u tri glavne skupine:
1. Ljudi kojima je svejedno da li ih tko fotografira ili ne - o njima se nema što previše govoriti.
2. Ljudi koji se vole fotografirati – čim vide nekoga tko ima malo bolji (SLR) fotoaparat pretpostave da je novinar, pa uletavaju sa "e, daj nas slikaj da budemo u novinama", pogotovo ako se održava kakav društveni događaj (koncert, utakmica...).
3. Ljudi koji se ne vole fotografirati – od kojih neki to diskretno i pristojno (pokretom ruke ili izmicanjem iz kadra) fotografu daju do znanja, no postoje i oni kojima to "jako smeta" pa uzrokuju neugodne i konfliktne situacije. Postoje i konkretni razlozi zašto određeni pojedinci to čine:
a) Imaju problema sa zakonom pa bi ih zbog eventalnog objavljivanja njihove fotografije policija mogla lakše pronaći i uhititi.
b) Paranoični su i u svakom fotografu vide opasnost za sebe i društvo.
c) Zbog taštine su uvjereni da ispadaju loše na fotografijama. Tu ponajviše prednjači ženski dio populacije.
d) Žele novac od fotografa za fotografiranje.
e) Imaju osobne nesimpatije prema fotografu zbog dobi, spola, nacionalne ili vjerske pripadnosti, spolne orjentacije, vanjskog izgleda ili nekog drugog razloga (najčešće nekog stereotipa).
f) Imaju potrebu za dokazivanjem vlastite važnosti (kako je rekao jedan čovjek: "Ljudi su nevažni kreteni koji se u određenim situacijama osjećaju jako važnima.".)
g) Neshvatljivo im je zašto netko uopće ima potrebu fotografirati; tu uglavnom spadaju ljudi slabih intelektualnih kapaciteta ili puni predrasuda.
Post je objavljen 17.03.2011. u 00:08 sati.