Kad sam prvi put zapisao tu rečenicu, na mjestu "dok nisam shvatio" bilo je "da shvatim". Logikom anegdotalnih dokaza i njima svojstvene pseudoznanosti, zaključio bih da pišem sve duže rečenice, i to tako da umećem riječi kojih tu zapravo ne treba.
(...) zaključio bih da pišem sve duže rečenice umećući u njih nepotrebne riječi.
Rečenicu sam već okoristio na ovom blogu. Bilo je to prije skoro dvije godine. Blog će za koji mjesec imati njih pet. Mislim da je to vrijeme u kojem isti ima odumrijeti. To mišljenje nema veze s onim što ću zbilja učiniti (nastaviti tipkati).
Pitanje koje sam si konačno uspio postaviti:
Je li dovoljno to što sam svjestan svojih mana i kvarenja onoga što možda još nisu mane?
- Nije. Moraš nekog vraga i raditi. Sljedeće!
Usput, imam ukupno jednu osobinu kojom sam pravo zadovoljan: ne psujem kad si nehotice ogrebem ruku ili zapnem za nešto. Dogurah čak to toga da se mogu sasvim pošteno mlatnuti (nožni prsti i teški tvrdi predmeti u mraku idealna su kombinacija) i ostati na jaukanju ili kreveljenju.
- Divno. Sad odi u Vatikan da te proglase za sveca.
Razmišljao sam zapravo o papinstvu.
- Za to moraš jako dobro znati teologiju.
Ništa strašnije od prava ili filozofije.
- Kojima se ne usuđuješ približiti.
- Točnije rečeno, ovaj nije ništa naučio već godina, a nije ni previše pokušavao.
Spavanje nad Lenjingerom se ne smatra hrabrim pokušajem?
- Neki su to gradivo prošli i nekoliko puta više od tebe.
I na kraju imali istu ocjenu. Što me vodi do glavnog problema našeg obrazovanja - kriterija.
Niski su i stalno se snižavaju. I svi stalno kukaju da su previsoki.
To bi bio sav problem. Kao nemoćnik, neću se baviti pjenjenjem nad istim niti ću kukati nad zlehudom sudbom štono nas je zadesila. Na kraju krajeva, radi tih niskih kriterija prošao sam kroz obrazovni sustav s pola gasa, radeći uglavnom ništa, a žanjući rezultate za kakvima mnogi štreber samo čeznuti može. Radije ću otkriti još malo tople vode. U ove mrzle dane ona je korisnija od mnogo toga što bi se moglo zvati novim.
Kriteriji će i dalje padati. Prirodoslovni predmeti će se kroz pet godina ugasiti u osnovnim školama i zamijeniti jednim. Iza toga nestat će i iz svih srednjih škola u kojima neće biti nužni. Slična kondenzacija čeka i društvenjačke predmete, osim jezika. Djeca će slušati tri do četiri nova predmeta na kojima će učiti o eurovrednotama, toleranciji itd. Preko pola ocjena bit će opisno. Srednja škola će psotati obavezna, a onda će se sve stopiti u dvanaestgodišnje obrazovanje s diferencijacijom nakon prve dvije trećine.
- Tralala, neki to pripovijedaju u vedrom tonu.
Baš si mislim da probam naći neki razvojni plan našeg školstva. Vjerojatno sam pogodio većinu bitnih točki.
- Pogodio si one za koje si već čuo. Ali i sâm si rekao da otkrivaš toplu vodu.
- To nije nikakvo opravdanje. Kao da netko ljubezno reče da će malo pucati i onda pobije desetak ljudi.
- Svakako bolje nego bez najave.
- Ne bih rekao. Ovako su prve žrtve pošteđene straha.
- Vrlo korisna stvar kad umireš.
- Barem nije došlo iznenada.
- Mda. U pola minute od najave do metaka taman se stigneš pripremiti za dostojno otegnuće papaka.
Okaj, dosta. Shvatio sam. Dosadni ste. Ja sam dosadan. A to jer mi se spava i jer se ne mogu sjetiti što sam točno mislio natipkati.
- Par tekstova koji neće završiti na blogu, nego u stvarnom svijetu.
To sutra.
Post je objavljen 25.02.2011. u 23:05 sati.