Nemoguće je biti siromašan onda
kada si u spoznaji da te Bog ljubi, a
Bog nas ljubi po sakramentu pomirenja,
po riječima ispovjedi, priznanja grijeha,
Bog nas ljubi osobito onda kada dolazimo
sa svojim ranama, sa svojim bolima, sa
nevoljama, porocima, kada se pokajemo
i sve to položimo pred oltar Božje ljubavi.
Bog nas bezuvjetno ljubi, takve kakvi jesmo,
i ne dolazi zvati pravednike nego grješnike.
Ne boj se, reče sveti Ivan "ako te srce tvoje
optužuje, Bog je veći od tvog srca, On sve zna".
Sloboda je u tome, da sa onim što činimo
od svog života, makar to bio i promašaj,
možemo krenuti iznova, spoznati sebe, ljubiti
sebe i život sa drugima učiniti uspješnim.
Od milijardi ljudi koji su postojali prije tebe,
i milijardi ljudi koji će postojati poslije tebe,
ne zaboravi da si jedan jedincati primjerak,
jedincato i neponovljivo središte ljubavi,
pred Bogom koji te silno ljubi, pa stoga,
pesimizmu nema mjesta u tvom životu.
Ti si dionik neizmjernog bogatstva Božje
ljubavi kojom nas svih ljubi, a onima koji
Boga ljube, sve se okreće na dobro.
Anđeoski je ne griješiti, dok je ljudski padati,
ali je kršćanski dići se iz grijeha, po Kristu,
darovatelju mira i umiritelju naše savjesti.
Zato zazivajmo ime njegovo, u svim potrebama,
Isiuse sine Božji, smiluj mi se.! Zovimo Krista
onda kada posrćemo, pridižemo se, i odlazimo.
Svi odlazimo, znajući da je svaki od naših koraka
kojima se gibamo i posrćemo u zemaljskoj prašini,
jedan od koraka prema ušću, prema vječnosti.
I znajmo definitivno, kada idemo prema Bogu,
i krivi korak jedan je od koraka prema naprijed,
i što god se dogodilo, ja sam ja, to je uspjeh...
u bogatstvu Ljubavi, da, to je konačni uspjeh...
Post je objavljen 25.02.2011. u 22:13 sati.