Od danas sam službeno razvedena. Ne znam što bih još mogla napisati. Dok sam u banci plaćala danak u krvi tresle su mi se ruke. Zarazila sam i mladu ženu na šalteru pa smo tri puta provjeravale brojeve računa, iznosa, opisa plaćanja. Ruke su nastavile svoj ples i po povratku u ured. Poslala sam mailom potvrdu o uplati. Dobila poruku "Hvala ti. Jesi dobro?" Pravo na pitanja tog tipa je izgubio onog dana kad je prvi put zaboravio da je u braku. Pravo na pitanja bilo kakve vrste. Plijesan. Najobičnija crna plijesan.
Što sad? Je li sad prikladan trenutak za potpuni nervni slom? Ili bih trebala pričekati još koji dan dok pospremim stan? Mislim, za slučaj da mi pošalju profesionalce koji će me prepratiti u ustanovu, a stan je katastrofa! Moram razmisliti o tome. Zauzeta sam negativnom energijom koja mi curi iz ušiju.
Snijeg posvuda. Čista bijela plahta preko smrznute zemlje i parkiranih automobila. Promrzli hodači i zvukovi. U mislima slike prekrivene injem. Central park prizor sa devetog kata. Njujorški sam otuđena ovaj čas.
ja ne kukam.
ja tugujem u tišini.
uvijek.
ali bučno pišem.
Imam dvije nove epizode Housea. Čuvam ih za krizu.
Pospremale smo stolove danas. I pjevale. Budile smo crnkinje u sebi, Ivka i ja. Kako sam krenula, bit će od mene čitav gospel zbor.
P.S. Ne mogu danas više od ovoga.
Post je objavljen 24.02.2011. u 19:47 sati.