ne idem u crkvu,
ali
ne zato shto ne
vjerujem u boga,
vech zato shto
ne vjerujem
kako che me
odlazak u crkvu
priblizhiti bogu
ne znam je li Sudac
prevarant ili ne,
ali znam kako
krizh na njegovom licu
meni nishta ne znachi,
jer to je njegovo chelo
i njegov krizh
njemu je to vazhno,
ali ne i meni
za njega je to
presudno, ali
ne i za mene
i ne smatram
kako chu se
priblizhavanjem njemu,
priblizhiti i bogu
ista stvar je i sa
Medjugorjem
ne znam je li to
istina ili lazh,
ali znam kako
ta pojava za mene
ne znachi nishta
oni koji su neshto
vidjeli, neka se i mole
za njih je to
vrlo bitno
za njih je to
vazhan znak
ali,
meni to nishta
ne znachi
ja moram pronachi
vlastiti put,
vlastito mjesto
za molitvu...
stalno se vrti pricha
kako je vazhno biti svoj
i vjerovati sebi
ali,
to ostaje samo pricha,
jer
kako mozhesh biti svoj
ako vjerujesh u tudje
simbole nechije vjere?
kako mozhesh biti svoj
ako se klanjash tudjim
znakovima i ukazanjima?
Medjugorje nije moje mjesto
meni se tamo nitko
nije obratio
nitko se nije tamo
pojavio zbog mene
kako mogu biti svoj,
ako chu svojatati
ono shto nije moje?
to je nemoguche
Post je objavljen 24.02.2011. u 18:55 sati.