A da pocnu i zrak naplacivati?
Ok, Svicarska je posebna zemlja... Znala sam to oduvijek... I prije nego sam ikad nogom krocila u nju. Ali da je ovoliko "posebna", e to nisam znala... Ovaj narod, vlada, ili tko vec, taj netko na celu nas malih ljudi... Ko god on bio, ma taj naplaciva sve sto stigne... Gdje se god okrenes, nesto kasiraju, tako da iskreno kad me nesto besplatno zatekne, tocno sam iznenadjena... ;) svaki papiric se naplaciva, pa ti probaj neko smece baciti samo tako na ulicu...
Stvarno volim zivotinje, macke pogotovo, ali ovdje prije mozes nauditi djetetu (samo usporedjujem, naravno da nije tako, ali tako ispada) nego nesto napraviti nekoj zivotinji... Ma naplatit ce ti posteno, a da se i ne snadjes. Stvarno cijene zivotinje, sto je je.
Ako slucajno vozis, tamo gdje je znak 50, a ti vozis 80, uslikaju te (Boga pitaj di sve nemaju te kamere, u kucama, u civilnim autima, po raznim prometnim znakovima, uglavnom, tamo di ih najmanje ocekujes) i em sto platis masno, jos ti i ode vozacka na tri mjeseca... Naravno naplate ti onoliko koliko procijene da mozes, jer ti provjere kolika ti je placa.
Pa zato ovdje ljudi voze ko po jajima, prepadnuti... Najgore je kad sretnes na autocesti covjeka koji vozi tek 80 na sat... A ostali idu za njim, da ne bi slucajno zbog pretjecanja bio ulovljen... Smijesno. Inace je dopustenje 120... Ali prelaze ga samo oni hrabri.
Uuuu, sjetih se sada gradskih garaza, sto su te bestije skupe, nisi ni usao u nju, vec ti broji 1 fr. Strasno...
Dobro, primanja su veca, ali svejedno... Kod nas bar mozes parkirati, vecinom, di te volja... ;))
Ali najveci udarac za novcanik je opet na kraju mjeseca... Kad se skupe nekakvi razni racuni... Ako das pola place, to je uspjeh. Da ne govorim da ima mjeseci kada ode skoro pa cijela, samo na racune.
Ali zato ima ova zemlja i svoje prednosti, posto se sve naplacuje, bar je sve cisto, sve ima svoj red, svatko svakog postuje (recimo), sve je po zakonu. Jos nisam otkrila da ljudi bas nesto izlaze, ponekad samo si priuste to zadovoljstvo ilitiga trosak... Uglavnom se ide na neke feste, ruckove, vecere, na taj nacin se ljudi malo odmore... ali vecinom su svi pod velikim stresom, puno se radi, nema se vremena za male sitne stvari, a onaj i ko si stvori vremena, samo pretjeruje, pa cijeli zivot usmjeri prema nekom hobiju (trebao je biti hobi, a ispostavio se nacin zivota, to samo kod nekih ljudi). Biciklizam, skijanje, setnje, i sl.
Ljudi su pretezno uvijek umorni, iscrpljeni i nikakvi... Ali svaki dan je tako, pa su navikli... A tome svemu ne pridonosi svicarska zima i hladnoca, onda je jos sve depresivnije.
Ja se nadam da ce s toplijim danima, doci i neka opustenost u ovu zemlju. Naravno, racuni se nece smanjiti, ali bar ce osmijeh biti cesci, zbog topline... ja se nadam...
Jer nije sve tako crno, bas na Valentinovo... Isla sam po muza na posao i zaustavlja nas neki covjek na sred ulice da ovaj neki s kombijem moze izaci, cudim se ja, cemu zaustavljanje kad uopce nije prometno, moze bez problem u rikverc... ali ok, stanem, Kad iz auta izadje klaun, sareni, veseli, nasmijani klaun... Dok mi svi umiremo od smijeha, on lagano ide do mog auta, ja otvaram prozor i on mi pokloni ruzu i prommrlja nesto kao: alle gute zum valentinstag! A mom odusevljenju nema kraja, bila sam sretna ko malo dijete (kao da prvi put vidim klauna) ;) No odusevio me, sta ja mogu, meni male stvari upotpunjuju dan ;). A i tu ruzu nisam morala platiti
Post je objavljen 24.02.2011. u 14:56 sati.