u ponedjeljak sam dobio leće. prvi put u pet godina bio sam iskreno nesretan jer nemam dobar vid.
sad sam u fazi "privikavanja" - svaki dan ih nosim po pola sata više. iako su dosta neudobne (polutvrde) nije mi toliko problem samo nošenje - vjerojatno ću se naviknuti. ali stavljanje... agonija.
urlanje, vikanje, zapomaganje... susjedi vjerojatno misle da me netko kolje. iako sam ja taj koji onda pičkara 7 minuta bez prestanka...
odmah se sjetim zašto sam ono pred dve godine bacio te leće kroz prozor. ko da vam u 30 minuta 10 puta padne jedna te ista tegla s pekmezom na pod nakon što ste svaki put počistili pekmez s poda, a teglu poljepili. otprilike ta doza frustriranosti.
al kaj je - je, tak oštro na lijevo oko nisam dugo vidio. ko da sam ponovno progledao.
odmah sam se zaljubio u Nihal i njene kristalno zelene oči, skužio kolko kamenca u kupaoni ima, prašine na policama, kak su mi cd-i izgrebani, kosa ispucana (zato sam si jučer kupio prirodni šampon za često pranje kose za 102 kn), da mi koža više i nije tako mlada (zato ću si morati kupiti kremu za poslije brijanja prirodnu za 185 kn), da su mi ruke suhe (60 kn), da mi treba prirodan dezić (120 kn), a i prirodni šampon za brijanje (112 kn), da su mi bradavice osjetljive i da si moram kupiti ultra skupu majicu tankog svemirskog materijala koja se osuši prije neg se smoči (1000 kn), da mi treba putovanje u prašume Perua (7000 kn), dva tjedna na Manhattanu (8000 kn), mjesec dana na moru (1500 kn)... i da Mada ima preveliku guzicu za top modela. ali da je upravo takvu volim.
Post je objavljen 24.02.2011. u 09:41 sati.