ZA SVE JE KRIVA POEZIJA
Za sve je kriva poezija!!
…Ma nije kriva ona!
Ona se samo pojavila
i doviknula s balkona;
Pjesniče!!
Recite jedan stih za mene.
Eh!! Žene…Žene
I nisam ga vidio!
Nisam znao da stoji iza mene!??
Za ime svijeta ja sam samo
postupio kao kavalir.
Govorio sam joj lijepe riječi
i mislio;
Tko ima pravo
da me u tome spriječi!!
A on je bio onako gust,
nabildan,
Baš onako jak!!?
I odmah mi je na oči
pao mrak.
Upitao sam navodno na glas;
Tko je ugasio svjetlo?
Od čega me odjednom bole leđa??
… I što me to na usnici vrijeđa.
I zašto tako teško izgovaram riječi!??
Odjednom mi se prispavalo!?
Htio sam prileći!!
A on!?
Ma gdje mu je bon-ton?
On je i dalje udarao po meni.
Ma pusti me čovječe!!;
Nisam ni prišao toj ženi!!
A i prišao bi??
Je li!!??
Kako smo odjednom hrabri
i smjeli!??
I opet je navalio na mene.
O jebem ti!!
Neću više ni pomisliti na žene!!
Pisat ću pjesme majci,
domovini!!?
A i majku mi spominješ
i domovini kažeš!??
A…a..Dobro da nisi rekao o otadžbini!??
E sad sam stvarno stao u govno.
Ma neću više uopće pisati poeziju!
Neću gledati televiziju!
Neću gledati ni prognozu vremena.
Ne zbog toga
što se rimuje s žena.
Kažem Vam;
Padat će kiša!!
I dolaze jebena vremena!!!
Post je objavljen 22.02.2011. u 21:40 sati.