Nakon smrti u Stammheimu cijela se Njemačka nadala da je teroristička noćna mora završena. Na nesreću usljedilo je još puno otmica i ubojstava. Treća, četvrta i peta generacija RAF-a su nastavile raditi ono što njihovi utamničeni prethodnici nisu više mogli činiti. Između 1978. i 1982. godine nove generacije ljevičarskih terorista dobile su utočište na Bliskom istoku, a dio njih se sakrio uz pomoć istočno njemačke službe sigurnosti (Stazi). Monhaupt i Klar su predvodili nove akcije. U rujnu 1981. godine protuoklopnim projektilom su napali generala Kroesena. Preživjeli general Frederick James Kroesen je tada bio zapovjednik američkih snaga u Europi. Početkom osamdesetih glavni cilj operativaca RAF-a bio je zapovjednik NATO-a general Alexander Haig. Christian Klar, Brigitte Monhaupt i Adelheid Schulz su uhićeni u studenom 1982. godine.
Napad Panzerfaustom na automobil američke vojske
Napad Panzerfaustom na automobil američke vojske
Uhićenje Klara i suradnika 1982. godine
Uhićenje Klara i suradnika 1982. godine
BKA prema istraživanjima tvrdi da je jezgra RAF-a u to vrijeme imala dvadesetak terorista sa preko 250 pomoćnika. Pokret 2. lipnja se raspao 1980. godine i većina se ih priključila RAF-u. U osamdesetima RAF se povezao sa francuskom Direktnom akcijom (Aktion Directe), talijanskim Crvenim Brigadama i Borbenim komunističkim čelijama u Belgiji. Uz stalni cilj ljevičarske revolucije, jedan od ciljeva je postao i oslobođenje zatvorenih članova.
Lipanj 1986. - Bombaški napad na Beckurtsa
Lipanj 1986. - Bombaški napad na Beckurtsa
Usljedili su novi ciljanji napadi i ubojstva. Tijekom 1985. ubijeni su: dr. Ernst Zimmermann (šef koncerna MTU, odgovorni za naoružavanje njemačkih snaga) i Edward Pimental (američki vojnik ubijen kako bi došli do njegove identifikacijske kartice). Uslijedio je bombaški napad na Zračnu bazu Rhein-Main pri čemu je poginulo dvoje ljudi, a jedanaest ih je ranjeno. Očevici su tvrdili da su bombaši na majicama imali oznake RAF-a i Action Directe. 1986. godine auto bombom ubijen je manager Siemensa Karl Heinz Beckurts zajedno sa vozačem. Jedinog osumnjičenog Horsta Ludwiga Meyera ubila je 1999. godine policija u Beču.
Meyer – ubijen u Beču
Meyer – ubijen u Beču
U listopadu 1986. dvije su osobe upucale diplomata Ministarstva vanjskih poslova Gerolda von Braunmühla. U studenom 1989. godine u bombaškom napadu ubijen je šef Deutsche Banke Alfred Herrhausen. Zanimljivo je da je za taj napad korišten bicikl na koji je montirana bomba aktivirana kada je njegov automobil prolazio. Napadači na Braunmühla i Herrhausena nisu pronađeni. U travnju 1991. s tri metka iz puške je ubijen industrijalac Detlev Karsten Rohwedder. 2001. je putem upitne DNA analize za taj atentat optužen Wolfgang Grams (uz čahure je pronađena i vlas kose). Posljednja veća akcija RAF-a zbila se krajem ožujka 1993. kada je sa 200 kilograma eksploziva uništen zatvor Weiterstadt. Prema istraživanju troje muškaraca i jedna žena prešli su 6,5 metara visoki zid i savladali nočne čuvare. Eksploziv je postavljen na pet mjesta, a zarobljeni čuvari su kamionom odvezeni 600 metara od zatvora. Novi zatvor Weiterstadt još nije primao zatvorenike, pa nije bilo žrtava. Nekoliko dana kasnije "Komandosi Katharinw Hammerschmidt" su objavili prioćenje u kojem govore da su taj zatvor odabrali kao najbolji simbol europske rasističke politike koja sve više ljudi trpa u zatvore. Zatvor je obnovljen i ponovno počeo raditi tek 1997. godine. Šteta je procijenjena na oko 50 milijuna eura.
Napad na zatvor Weiterstadt
Napad na zatvor Weiterstadt
U lipnju 1993. godine jedinica GSG-9 je u Bad Kleinenu presrela Wolfganga Gramsa i Birgit Hogefeld. U akciji su poginuli Grams i specijalac Michael Newrzella. Uz pomoć ubačenog agenta dogovoren je sastanak za vrijeme kojeg je intervenirao GSG-9. Hogegeld je uhićena bez otpora, a Grams je pobjegao na obližnji željeznički kolodvor. U izmjeni metaka teško su ranjeni Grams i Newrzella. Njihova smrt nije do kraja jasna. Prema službenoj verziji Grams je upucao Newrzella, a njega su ranili pripadnici GSG-9. Kako bi izbjegao zarobljavanje pucao si je u glavu. Prema neslužbenoj verziji Newrzella je ubijen u unakrsnoj vatri svojih kolega, a Grams je ubijen slučajno ili namjernoj pucnjem u glavu. Uslijedila je istraga koja je potvrdila više nejasnoća oko akcije u Bad Kleinenu i zbog toga su otpušteni ministar unutarnjih poslova i državni odvjetnik. Kako god bilo dvadeset i šestogodišnji policajac Newrzella je posljednja žrtva RAF-a.
Posljednje sekunde Gramsa
Posljednje sekunde Gramsa
Do početka devedesetih ljevičarski pokreti su polako nestajali. Nakon pada berlinskog zida i sovjetskog komunizma stanje je bilo obeshrabrujuće za sve radikalne ljevičare. Preostala je još samo Frakcija Crvene Armije. Nekoliko zatvorenih članova RAF je pozvalo 1992. godine na prestanak djelovanja i mnogi su mislili da RAF više ne postoji.
Velika je bomba uništila novi Ženski zatvor u Wieterstadtu 1993. godine i to je barem za sada bila posljednja akcija RAF-a. U travnju 1998. godine novinska agencija Reuters je primila telefaks na nekoliko stranica u kojem su se preostali članovi Frakcije Crvene Armije odrekli daljnje borbe – "Smatramo ovaj projekt završenim". To je bio znak da je RAF i službeno raspušten.
Faks o raspuštanju
Faks o raspuštanju
Zaključak
Nakon studentskog pokreta koji je kulminirao 1968. godine i u Europi i Americi mnogi su formirali ilegalne organizacije za borbu protiv imperijalizma i kapitalizma. Korijeni RAF-a svakako leže u tim nastojanjima. Često je postavljeno pitanje kako je mogla tako tražena banda opstati tako dugo na slobodi? Sve do svibnja 1972. nisu djelovali previše teroristički i popularno su nazivani "Banda Baader-Meinhof". Pljačkali su banke i prikrivali se. Ulrike Meinhof je primjerice bila tražena samo zbog pomaganja Baaderovog bijega iz zatvora, što i nije preveliki zločin. Nakon bombaških napada u svibnju 1972. većina je uhvaćena u roku dva tjedna. Policija također nikad nije pokušala ubaciti svoje ljude unutar Frakcije Crvene Armije. Unatoč tome što su neki od napadnutih ciljeva bile američke vojne instalacije nema nikakvih indicija o umiješanosti neke američke službe u akcije oko hvatanja članova RAF-a. Nakon samoubojstva vodećih članova u zatvoru Stammheim pojavile su se spekulacije da ih je ustvari likvidirala CIA, ali je vrlo dobro poznato da se u taj "strgo" čuvani dio zatvora moglo unijeti svašta, pa i dva pištolja. Generalno je prihvaćeno da je smrt vodećih članova RAF-a u zatvoru bila posljedica dobro isplaniranih samoubojstva, premda nikad nisu otklonjene sumnje o njihovim ubojstvima. U svakom je slučaju RAF time puno dobio na publicitetu i zanimanju širih masa. Čak je i snimljen film prema tim događajima.
Preostali članovi RAF-a su u svom zadnjem obraćanju javnosti i sami priznali svoju veliku pogrešku: "Strategijska pogreška bila je što – pored ilegalne i oružane – nismo izgradili i političko socijalnu organizaciju." To je uistini veliki promašaj nekoliko generacija radikalnih ljevičara koji nisu prepoznali iskustvo koju su kroz višegodišnju borbu već i prije njih ostvarile druge terorističke i ekstremističke skupine. Najbolji primjer za to im je svakako bila irska IRA koja je ostvarila samostalnost za veći dio Irske, a na preostalom sjevernom dijelu djeluju ne samo teroristički već i imaju veliku političku organizaciju i potporu. Premda su pripadnici Frakcije Crvene Armije tražili neku komunističku utopiju nikad nisu djelovali na političkom planu. Današnji radikalni antiglobalisti svakako između ostalih mogu u svoje početke ubrojiti u RAF.
Interesantno je još za spomenuti da dio njemačke javnosti i novinara smatra da treća generacija RAF-a nije ni postoja, već da su ta ubojstva provedena u službi njemačke vlade i njihovih sigurnosnih službi.
Post je objavljen 22.02.2011. u 01:19 sati.