Lutajući nekim mojim pjesmaricama iz zbilja jako davnih godina, pronašla sam jedan, meni zgodan tekst, nastao krajem siječnja 1979., koji sam napisala u obliku "Napomene autora", na kraju jedne moje zbirke pjesama.
Evo ga u cjelosti:
"... A ovog proljeća opet ću pjevati o sreći, o mirisima, o cvijeću, o odlascima na plesove neke daleke.
I neću, neću više maštati o pomirenjima, o ljubavi koja nikada nije i nikada neće postojati.
Neću nazirati niti buditi neku davnu mržnju, odlazitI ću na plesove, vraćat ću se ravnodušna, biti ću budna noćima, pisati o zvijezdama i sretnicima koji će se voziti daleko, radovati ću se što ostajem u svom divnom domu.
Plakati ću istovremeno, gledati s čežnjom u krajeve neke daleke, još nesavladive, u svjetla što će me mamiti i opijati, u sjene koje će postojati mnogo dalje od mene, na nekom zidu.
Neki sretnici plesati će tada svoj možda poslijednji ples.
A onaj, nekad moj X.Y., bit će daleko, bit će otac i bit će sretan jer imati će dom, divan i dalek.
Radovati ću se u tim predvečerjima, proučavajući knjige nekih genija, pisati ću pjesme noćas za mene daleke i sretne!"
Post je objavljen 21.02.2011. u 22:13 sati.