PRERANO
riječi dana: prerušavanje, maske, varka
Kako su se samo prevarili leptiri.
Koja je to nada bila, kakav zanos, koja nestrpljivost...
Sigurni da zima konačno je rekla svoje zbogom,
da će iza ponoći opet se dozivati ptice,
a mjesec procvasti bojom starog sanjalice....
Željni mirisa kojima dan se produljuje u nepoznato,
prhnuli u svijet, naivni, šareni, osjetljivi,
slijepi od preduge tišine i tuge,
nerazbuđeni
iz zimskog očaja.
Al sve ima svoje vrijeme...
Bude prerano, pa onda vrlo brzo prekasno.
I ličinke pamte svoje neuspjehe, male smrti.
Genski kodovi ljubavi trebali bi biti satkani od finijeg opreza.
Bezbroj tragičnih pogrešaka skriva se u kukuljici.
Vrhunska je to i majstorska i okrutna igra prirode.
Snovi o snovima o snovima.
Ti, koji sve znaš....
Ti, koji znaš da prerano si zgasnuo,
zarinuo okrvavljene ruke u podstavu kaputa,
da prikriješ tragove prošlih razočarenja,
tvoj odlazak samo je odgađanje neminovnog.
Ti, koji znaš i svejedno odlaziš...
Ni ruku nemaš snage podići na pozdrav.
Izdaje te tvoja šutnja.
Lepet krila.
Slijeganje ramenima.
I samo beskrajna tišina ponovljenog snijega.
Bljesak u oku i strah samo goli strah.
Ili nazoveš, veliš da si seronjica, i očekuješ da razumijem.
Ajmo čekati pravo proljeće
dragi leptiru moj.
-----a onda će i ljeto.....brzo...
stalno nešto čekamo....
Post je objavljen 21.02.2011. u 21:16 sati.