Plici me pozvali na večeru povodom obljetnice maternične izgnanosti (izraz konstruiran u zimu 1996., postoje svjedoci). Još jutros dok sam smrknuta hodala gradom. Pa mi se lice razvuklo u osmjeh. Zbog poruke koju ne vrijedi prepričavati jer ste jednom prilikom trebali biti s nama da biste to skužili. Ovako, osmjehnuli su me, ganuli i sve po redu. Baš prigodno. A ja ne hodam smrknuta samo na današnji datum. Ja to tako često. Jer sam smrknuta kad sam duboko koncentrirana. Kad mi se hard drive vrti brže od 7200. I ponekad srijedom. Danas su stizale poruke na različite načine. Pune dobrih želja, sa različitih kontinenata. Globalna fronta dobrih želja. Ja osmjehnuta. Na granici dobrog ukusa i patetike.
Ugodno smo i obilno povečerali, a sad bih ja trebala baciti koju na virtualni papir. Kad bi to bilo lako. S punim je trbuhom čovjek nekako smireniji, opušteniji, manje krvi mi stiže do mozga. Sve nekako izgubi na intenzitetu. Zato je dobro manje ugodne vijesti priopćavati nakon jela. Možda prije kolača. Ako imate sreće, ostat će vam kolač više.
Majstor je javio da je linija popravljena! Neće više biti praznine na komodi. Veselje. Majstor od linije na radnom mjestu nosi tamno plavi mantil, košulju i kravatu. Kažu da jako voli svoj posao i skoro svaki kvar može popraviti. Vidi se po držanju - dostojanstveno i uvjerljivo, ali ne i bahato. Kad se ne isplati popravljati on to kaže i ljudi mu vjeruju. Komu će ljudi vjerovati da se nešto ne isplati popravljati ili da je popravljivo kad on ode u mirovinu? Ionako rijetki popravljaju. Shop 'till we drop. Onda baci, kupi novo jer popravljaju samo luđaci, rekli bi TBF-ovci. A ima neke magije u popravljanju. Pogotovo kad je uspješno. Kad nešto uspiješ popraviti svojim rukama - kolač, juhu, računalo, vodokotlić ili bicikl. Ili gledati pravog majstora na djelu. Koji s ponosom radi svoj posao. Magija, čista magija. Ako već niste, probajte. O mističnom osjećaju stvaralaštva, da ne kažem kreacije, bolje da i ne počinjem. Napomena: pravljenje djece je kategorija za sebe i ne ulazi u ovu priču.
Imam novi bend za preslušavanje! Kukala sam po svim virtualnim zajednicama kojima pripadam, a i nekim ne tako virtualnim. Pa me The Kuharica koja u slobodno vrijeme troši gomile glazbe i hopsa s koncerta na koncert, išijasu uprkos, pogodila s Broken Bellsima i istoimenim albumom iz 2010. Što reći? Pala sam k'o kruška na prvo slušanje. Postala sam laka meta za indie bendove. Detaljnije o polomljenim zvonima nakon intenzivnog dubinskog preslušavanja. U međuvremenu razmišljajte o popravljanju umjesto bacanju i stvaranju umjesto konzumiranju. Poseban pozdrav Hannah koja me čita na vrhu Afrike. I ne libi se reći mi što misli!
Post je objavljen 21.02.2011. u 20:38 sati.