Tvoj je trbuh kao hrpa pšenice obrubljena ljiljanima.
Pjesma nad pjesmama
H A N A
* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *
3.
Hano, barko moja, zaplovimo put tropa
u prašume međ pume, zatigrimo se u leta.
Neka ljubav u sunce tvog trbuha zakopa
moju snežnu planinu prstima suncokreta.
Nek korak te noge i ruke,
naježen zaveslaj trireme,
bes mora osedla ponovo i rastavi,
iskapi i progutaj, izabrana, vreme
što se ko beli medved međ zubima tvojim kravi,
da iz vrča rujna, sva biljna, sva bujna
šikneš i osvežiš jedra iznemogla.
O, biljko, ti svetiljko, burna i olujna,
ti si mi dah pronašla i srcem pomogla.
Oskar Davičo
Post je objavljen 21.02.2011. u 00:52 sati.