Marketing
BUĆANJE NAŠE NEDJELJNO
Kao i svake nedjelje (bez kiše) bućači su se okupili i u Matijevićima. Nezaobilazno nedjeljno bućanje koje je u gotovo svim neretvanskim selima već tradicija, očito je odmor za dušu kakav je teško naći u drugim aktivnostima.
Na tim bućalištima se čuju dotada neispričane priče ili bar one koje nisu dovoljno puta ispričane, izmisle neke nove da se uvesele prisutni i rađaju nove zgode koje će se godinama prepričavati.
No bućalište u Matijevićima ima svoju specifičnost po tome što se gotovo svake nedjelje peče meso na gradelima. Ekipa koja izgubi kupi meso za iduću nedjelju i tako iz nedjelje u nedjelju.
Ne treba ni govoriti da oni koji gube imaju tanje živce ali i „maštovitije“ psovke od onih koji pobijeđuju. „Sočnost“ psovke ovisi i o tome koliko je tvoj igrač (ili si sam) pogriješio prilikom odluke da li treba „valjat“ ili „smirat“, da li treba igrat „o špondu“ ili „drito“, da li treba „liznit“ buću, igrat na svoje ili na njegove buće.....
Najveći gušt je, naravno, "naložit" onoga tko je najveći živac ili tko će imat "najbolju" reakciju. E onda slijedi opće veselje.
Jedini trenutak kada sve šale, prepirke, priče ili psovke prestanu jest onaj trenutak kada se meso digne sa gradela.
Muk koji zavlada ukazuje na majstorluk „meštra od gradela“. Tu i tamo tišinu prekine samo zvuk - „cssss“ – otvaranje boce Coca cole, Fante ili pive.
Svi dobronamjernici koji se zateknu u tom trenutku, bez obzira bućali ili ne, pozvani su na sudjelovanje u slavljenja prošlonedjeljne pobjede jer mesa uvijek ima dovoljno (iako ga nikad ne ostane za mačku)
Tko ovako valja, manje beštima i bolje provocira
...a tko ovako loše valja cijelu partiju – idući put snosi spizu
Post je objavljen 20.02.2011. u 23:18 sati.