još jedan dan. noć će biti teška. bez tvojih zagrljaja. bez tvojih poljubaca. kao da se svijet okrenuo. sreća nas je napustila. možda se moji osjećaji ne mogu kontrolirat. možda su to samo rijeći. možda vrijeme lijeći rane. no kasno je da se vrijeme vrati i da se sve promjeni. možda je ovo samo prolazna fraza. moj bijes je izmaknuo kontroli. ja sam još jedno prosjećno problematično dijete koje ništa ne shvaća ozbiljno. uzimam zdravo za gotovo. ne prihvaćam mnoge stvari. nisam još jedna od onih koji će plakat za drugima. jer sam još jedno ono bezosjećajno derište. ja sam još djete koje vrišti od bijesa. koje plaće od boli. koje voli iz svega srca. nije mi teško priznat da bi se vratila u one dane kada smo bili klinci. dok nam ništa nije bilo važno. dok nismo ništa znali o životu. dok nismo znali kakav je ovo svijet. ali iz dana u dan shvaćam kakvi smo mi ljudi. na šta smo sve spali. šta bi sve dali da smo poznati. ja sam još uvijek ona mala curica koja voli lizalice. koja voli crtiće. koja ima svoje snove. još sam jedna od onih koja gleda crtiće. možda se još nisam nigdje našla na ovom svijetu. još tražim svoje mjesto. svoj dom. tražim jedno biće koje će me voljet i poštovat. biće koje je uvijek tu uz mene. nisam sama ali sam izgubljena u svemu. izgubim razum. izgubim one osjećaje. preuzmem druge. mjenjam se iz dana u dan. no moje ponašanje i rijeći neće promjeniti svijet.
Snovi me lažu o boljem sutra
bojim se sebe i novog jutra
vatrena prošlosti neće krenuti
mostovi do raja su srušeni
o Bože neko je ukrao nebo.
Post je objavljen 20.02.2011. u 22:24 sati.