Ova bajka o mikrofinanciranju seže u daleku 1970. godinu. Prema pričanjima tada je Muhammad Yunus (Muhamed Junus, rođen 1940. u Bangladeshu, „bankar siromašnih“) posudio 27 dolara ženi koja se bavila izrađivanjem namještaja od bambusa. Novac je posudio bez ikakvog instrumenta osiguranja, a cjelokupni iznos mu je vraćen na vrijeme i još koji dolar više kao zahvala za posuđeni novac. Tako je Yunus dobio ideju da se siromašnim ljudima davaju manji krediti bez ikakvog osiguranja (hipoteke, jamaca, zadužnica) jer je očito da siromašni ljudi vraćaju redovito kredite što je i dan danas točno. Oni koji imaju najmanje uvijek prvi vrate dugove. 1976. godine Yunus osniva Grameen banku kako bi financirao siromašne stanovnike Bangladeša. Smatrao je kako vrlo maleni krediti mogu poboljšati njihove šanse za preživljavanje. Yunus je dobitnik Nobelove nagrade za mir 2006. godine.
Razlog zašto sam napisao da se radi o bajci o mikrofinanciranju jest negativna strana mikrofinaciranja koja je došla do svog izražaja na primjeru Hrvatske. Negativna strana su visoke kamate (od 10 do čak 50% iako su Zakonom kamate ograničene na 14%), mali iznosi kredita s kojima se teško može započeti neki veći posao (najveći iznos odobrenog kredita je manji od 100.000 kuna, a prosječni iznos je oko 15.000 kuna), s jedne strane poduzetnici uzimaju mikrokredit s enormno visokom kamatnom stopom, a s druge strane primaju državne poticaje od kojih vraćaju kredit. Kod nas postoje ukupno tri organizacije koje se bave mikrofinanciranjem, a dvije od njih su u procesu likvidacije. Pozitivna strana mikrokredita jest što se oni daju onim osobama odnosno poduzetnicima koji nisu u mogućnosti zadužiti se putem klasičnog kredita koji ima nižu kamatnu stopu i potencijalno veći odobreni iznos.
Muhamed Junus svjestan da siromašni ne mogu zadovoljiti uvjete za klasične kredite imao je zaista dobru namjeru pomoći siromašnima da pokrenu neki mali obiteljski posao i prežive, ali današnji koncept mikrofinaciranja više nalikuje na zelenašenje. Do 2006. godine Junusova banka je odobrila kredite u iznosu oko 6 milijardi dolara, a svaki pojedini kredit ne prelazi iznos od 150 dolara (u siromašnim zemljama to je priličan novac!). Model je preuzet u 23 zemlje svijeta. U Bosni i Hercegovini ovaj model financiranja poduzetničke aktivnosti je posebno popularan.
Post je objavljen 20.02.2011. u 19:20 sati.