Marketing
Uvod u Madeiru 2
Doći na Madeiru a ne obići vrtove znači isto kao doći u Dubrovnik a zaobići Stari grad. Pod vrtovima u prvom redu smatram dva najpoznatija madeirska vrta: Jardim Botanico i Jardim Tropical Monte. Smješteni jedan blizu drugog u neposrednoj okolici Funchala oba su po definiciji vrtovi, ali postoje značajne razlike zbog čega svaki oduševljava na svoj način i stvara drugačije dojmove. Nama je Jardim Botanico bio prvi po redu.
Nakon 20minutne vožnje dodatnom žičarom od Monte-a iznad nenaseljenih i šumom obraslih provalija stiže se do samog ulaza u Jardim Botanico. U osnovi vrt se prostire na 80000m2 u kojem se nalazi preko 2000 primjeraka flore sa gotovo svih meridijana, sistematski podijeljenih u 4 grupe koje su određene uglavnom porijeklom. Postoji sekcija endemskih biljaka kao i peto područje sa rijetkim pticama od kojih najveću reklamu ima tzv. patuljasta papiga. Vrt ipak nije podijeljen u pet dijelova nego je riječ o nizu malih vrtova flore grupiranih prema osnovnoj podjeli, pa tako ima nekoliko malih vrtova sa tropskim biljkama, endemskim vrstama itd. Jedino samo u jednom primjerku postoji dio sa rijetkim pticama. Većim dijelom se nalazi na padini i završava na rubu strmine ispod koje prolazi jedini autoput na otoku Via Rapida. Šetnja po jasno označenim stazama je pravo opuštajuće zadovoljstvo gdje smo nerijetko susretali lijenog bijelog pauna naviklog na brojne znatiželjnike. Dijelovi vrta, laika poput mene, podsjećaju na vegetaciju sličnu onoj na Risnjaku ili Papuku. Na pojedinim dijelovima se prolazi pored malih prirodnih vodopada i fontana. Poseban dio je rezerviran za razne vrste palmi, kao što postoji i pravi mali kaktusarnik. Centralno mjesto u vrtu zauzima tzv. koreografski vrt. Riječ je o trobojnoj kombinaciji biljki koje se posebno aranžiraju da daju sliku različitih geometrijskih oblika a nerijetko se aranžiraju i čitave poruke. Tu se najviše posjetilaca zadržava i taj motiv je sveprisutan u katalozima Madeire kao i na većini razglednica. Nedaleko se nalazi i otvoreni self service objekt gdje smo nakon 2sata hodanja uživali uz iscjeđeno voće u neponovljivoj panorami Funchala.
Povratkom prema Jardim Tropical Monte-u, Jardim Botanico je u meni ostavio dojam pedantno uređenog vrta koji prije svega mami prave zaljubljenike u floru. Bogatstvo i raznolikost vegetacije razvrstane u grupe je osnova vrta od koje se nije puno odstupalo. Lišen većine komercijalnih sadržaja javnosti se već 50 godina nameće sa orginalnošću što je bila i osnovna ideja u davnom vremenu kada je vrt nastajao. Južne padine na 350m nadmorske visine je kao idealnu poziciju za razvoj bujne vegetacije uočila još polovicom 19st nekolicina prirodoslovaca i botaničara. Od tog vremena je današnja lokacija vrta bila praktički definirana isključivo za jednu svrhu koju ima i danas. Kasnije je obitelj Reid postala vlasnikom posjeda. Mada se flora periodički popunjavala 100njak godina kao botanički vrt je otvoren 1960g.Jardim Botanico - koreografski vrt
I dok Jardim Botanico ima ishodište u drveću i cvijeću, Jardim Tropical Monte je imao ponešto drugačiji put do onog što je danas. Prostor današnjeg tropskog vrta je još u 18.stoljeću prepoznat kao imanje za uživanje bogatih na periferiji Funchala. Isprva kao privatno vlasništvo, a jedno vrijeme kao hotel glavni i jedini motiv je uvijek bila rezidencija. Tek 1987 godine priča počinje dobivati današnje obrise. Posjed kupuje poduzetnik i vlasnik najveće kolekcije umjetnina u Portugalu, a porijeklom s otoka - Jose Berardo, koji se u vrijeme apartheida obogatio na zlatu i dijmantima u Južnoj Africi. Daruje ga svojoj istoimenoj zakladi, a nakon 3 godine uređivanja ga otvara za javnost. Ovdje je flora prisutna kao okvir, ali tu ponuda zanimljivosti ne završava. U cijelom vrtu do izražaja dolaze prizori različite tematike prikazane na keramičkim pločicama što su kao dekoracija arhitekture prepoznatljivi u cijelom Portugalu. Duž jednog dijela vrta je u 40 panela prikazana kompletna nacionalna povijest Portugala. Druga tema su pločice 15-20stoljeća koje prikazuju kako su se motivi mijenjali pod različitim utjecajima kroz stoljeća. Najveća kolekcija nosi službeni naziv "Avanture Portugalaca u Japanu", koja je postavljena 1993g. na 450 obljetnicu dolaska Portugalaca u Japan. To nije slučajno, jer je sam Berardo oduševljen Kinom i Japanom, pa je ta inspiracija vidljiva i kroz Orijentalne vrtove.Tu pronalazimo skulpturu Bude i životinja iz mitologije, zatim najveću vazu na svijetu, nekoliko pagoda, a na južnoj strani postoje i dva jezera sa Koi ribama. Živopisne narančaste boje u Japanu imaju status nacionalnog blaga. Znaju doživjeti i nevjerojatnih 100 godina, a ovdje obitavaju u strogo filtriranim uvjetima. Kad su u pokretu bio sam dojma da ih je previše u jezeru jer je cijela površina bila u narančastoj boji. Od vegetacije tu se nalazi i jedna od najvećih svjetskih kolekcija Cikada, drveća sličnog palmi koje je u gotovo nepromijenjenom obliku bilo suvremenik dinosaurima. Pored njih ističu se i veliki vrtovi sa orhidejama, ali slični pojedinačni primjerci orhideja su vidljivi diljem otoka, kako u drugim vrtovima, tako i na privatnim posjedima. Osim otvorenih površina, Tropical Monte nudi i zatvoreni izložbeni prostor na tri kata. Dva gornja su rezervirana za maske i kipove iz Zimbabvea, dok je na donjoj etaži izložba minerala. Centralno mjesto u cijelom vrtu su Palača Monte i Labuđe jezero. Ulaz u samu palaču nam nije bio moguć. Jezero sa donje strane ima nekoliko klupa, dok se sa šumovitog višeg nivoa spušta vodopad. Oko samog jezera postoji na momente uska staza ali je na dijelovima toliko klizava da je potpuni obilazak uz samo jezero teško izvediv. Kao što i sam naziv govori, po jezeru se nehajno odmara nekoliko labudova.
Jardim Tropical Monte na svojih 7 hektara daje skladan spoj egzotične flore i portugalske tradicije u koju je sam vlasnik utisnuo svoju opsesiju Dalekim istokom i kolekcionarsku strast u umjetnosti, a sve u okruženju Palače Monte od koje je sve krenulo prije više od dva stoljeća. Jardim Tropical Monte
U široj gradskoj zoni Funchala smo odabrali za obilazak i Pico dos Bracelos u sjevero-zapadnom predgrađu. U vodičima, po webu i u turističkim prospektima, pa čak i na forumima se opisuje kao točka s koje se pruža neponovljiva i jedinstvena panorama Funchala i oceana koja promatrača ostavlja bez daha. Što je najbolje na svim fotografijama takav dojam i ostavlja - strmine iznad oceana. Ipak, u realnosti, dolaskom na spomenuti Pico, u najmanju ruku mogu izraziti razočaranje. Panorama grada je tu, ali takvih panorama ima na desetke, između ostalog i sa spomenutih vrtova gdje je prekrasan pogled bonus na osnovnu ponudu zbog koje se i ide van grada. Pico dos Bracelos je ipak samo vidikovac i ne pruža ama baš ništa osim pogleda, a samo zbog toga se ne isplati potegnuti do njega.
Post je objavljen 20.02.2011. u 16:32 sati.