Dakle, sebe treba ljubit: jer, i Stari Zavjet nam to zapovijeda, a i Isus ponavlja: "Ljubi bližnjega svoga kao sebe samoga!" Očito je ljubav prema sebi samome kriterij ljubavi – i prema drugome i prema Bogu. Ali, što ako je ta ljubav zakazala, izostala, promašila? Znači li to da treba biti narcisoidan? Kako i koliko sebe ljubiti? Što ako sebe ne ljubimo dovoljno? Nismo li možda često nesretno baš radi toga?
Ako je tako, što je tome razlog, kakve su posljedice; kako tome doskočiti? Može li biti sretan tko sebe ne voli? I može li biti nesretan tko sam sebe ljubi? Voliš li ti sebe? Kako sebe ispravno zavoljeti, zbog čega? Što je u tebi toliko vrijedno ljubavi? - toliko vrijedno da te i sam Bog beskrajno ljubi. Što mu je? Što on u tebi vidi? Tko si ti – ako si Bogu tako važan i tako ljubljen?
Ako je tako, šteta je to ne znati, ne uviđati, ne živjeti u tome znanju - zar ne?
Dođi da o tome razgovaramo. Možda se neke ključne stvari razjasne, možda se neke neslućene slobode dogode?
Dođi, od nebesa voljeni čovječe!
Ponedjeljak 21.2.2011 u 20 sati. Dvorana Bazilike Srca Isusova, Palmotićeva 31 u Zagrebu.
Post je objavljen 20.02.2011. u 01:58 sati.