Nekakve napismine nastale zadnjih dana, uglavnom naveče. Vrlo vjerojatno ću ih još mijenjati, uvijek se nađe nešto za promijenit.
Petar Grdosija
Petar Grdosija radio je kao pomoćni radnih u jednoj građevinskoj firmi. Bio je ono što bi većina nas nazvala zidar. No iako je bio zidar, on nije bio majstor, niti je imao ambiciju to postati. Petar je nosio vreće cementa, puno cementa. Petar je volio raditi na mješalici. Iako nije bio majstor bio je ono što svakom majstoru najviše treba, vješt u mješanju maltera. Iako je uvijek tvrdio da samo nasumično ubacuje lopate, Petar je uvijek zamiješao savršen malter, malter u kojem je omjer vode, pijeska, šljunka i cementa takav, da svaka slučajnost pada u vodu. Petar je bio ponosan tvrdom kožom na svojim dlanovima. Za Petra ona je predstavljala živi dokaz beskonačne muškosti i uspjeha. Petar radi, a danas mnogi neće da rade. Petar i pije. Suhi dodir nažuljanih dlanova s žbukom uprljanom bocom trenutak je koji utjelovljuje veći dio Petrove osobnosti, i prethodi većini Petrova djelovanja. Petar ne udara puno. Petar udara jako. Od 8 do 8 mješa se koktel muškosri, piva i žbuke. Oko 8 i 30 pet prstiju postaje šaka. Oko 9 sati je gotova večera.
Narini zavrni
Narini zavrni, narini zavrni, narini zavrni; osam sati, ponekad i deset, i tako, 30 godina. Stroj, bez pustih tlapnji, narini i zavrni njegova su nula i jedinica.
Vrijeme je pojelo postrojenje i prožvakalo stroj.
Ostao je samo automatizirani starac kojega nitko nije isključio.
Taksi
Nema više nikoga.
Samo putnik u taksjiu bez vozača,
koji nigdje ne ide.
Put
Nije im bilo bitno kuda će otići, a meni, još manje. Zaključao sam si glavu katancem, da ne bi pobjegla. Glava na putu postane krajnje svojeglava, a bez glave nema na put, a bez puta si osuđen na hladnoću i sivilo. Put je šarenilo a odredište je u najgorem slučaju obojano, što je za najgori slučaj veoma dobro. No i do puta treba stići, a put do puta obojan je blijedom posmrtom nijansom boje, kao posljednji izdisaj plućnoga bolesnika, gotovo nečujan i bolno jeziv.
Put je cilj, odredište neizbježna nuspojava, put do puta dobrovoljna žrtva.
Robot
Jednom davno živio je robot koji je sve ubijao.
Sve je pobio.
I sam je umro.
Ali se nije ubio.
Post je objavljen 19.02.2011. u 21:35 sati.