Marketing
Sokolica i putnik
Sjecam se kad si mi krila poklonio
bila sam ponosna i sretna
letjela uvijek nisko bojala sam se visine
ali nije ti bilo dovoljno
nego tebi za ljubav poletjela visoko
uplasena i vjetrom ponesena
i odjednom grmljavina i kisa
ne mogu sletit nema te
ne vidim gdje si
noc je pala i mrak pruza svoje ruke
i uhvatio me ruzno prica o tebi
krila su mi pala
a sokolica tvoja mila dolinu je posjetila
slomljena od pada ali mirisom
predivnih makova zelim zivjet i letjet
vrati mi moja krila da bih sretna bila
da poletim opet....
preko dolina i procvalih makova
mahnula bih krilom
u letu te poljubila
tvoja krv na mojim usnama
nazvao bi me opet sokolice moja mila
zar si tako zedna bila...
da ljubavi jedina
zar zaboravi da si mi u casu tocio ljubav
dodirima davao snagu i hrabrost
a kad bi morala otici
rekao si vrati se sokolice mila
koliko si samo noci spavao na mojim grudima
koliko dok si bolestan bio
i ja sam bolesna uz tebe bila
a danas kisa tiho pada i sjecanje
srce se bori da ga tuga ne obrise
da ostane
lijepa uspomena na sokolicu i jednog putnika...
Post je objavljen 19.02.2011. u 21:28 sati.