Linija je jutros otišla na popravak. Nadam se da će se moći popraviti. Sad je na komodi rupa, the void, u koju mi pogled bježi dok pišem. Ne zna se kada će popravak biti okončan. Do tada gledam u rupu. To postaje obrazac u zadnje vrijeme. Stalno mi se pojavljuju neke rupe po komodama, ormarima, policama, ladicama, u glavi... Razlika između rupe gdje se nalazila linija i one u mojoj glavi jest u tomu da se ova prva uskoro može popuniti. Ova u glavi je druga stvar, možda jednom u nekoj neodređenoj budućnosti... Možda... Hope floats. Just like shit does. Draga publiko, ako imate kakvu uspješnu fotku svoje malenkosti spremna sam istu udomiti u nekom od ispražnjenih okvira i izložiti ju na komodi. Na neko vrijeme. Mogu to nazvati izložbenim prostorom. Izvolite, izložite se.
Jeca-štreberica i ja smo danas hodale po trgovačkom centru. Nisam to radila jaaaaako dugo. I opet neću jaaaako dugo. Osim druženja, jedino što je dobroga proisteklo iz tog hodanja je nova trenerka. Velika je moja ljubav prema tom komadu odjeće. Kako je jednom primjetila moja poznanica, vjerojatno ne postoji osoba koja više od mene prezire svaki oblik vježbanja a posjeduje toliko trenerki i tenisica. Eto, imam još jednu. Sivu. Bez ičega. Potencijalno vrlo udobnu. Idealnu za bloganje u fotelji. Trgovački su centri zlo. Esencijalno. Umjetna rasvjeta, umjetni zrak, umjetne potrebe i umjetna ja sa svojim karticama u središtu svega toga. Usporedite to sa pravim tržnicama, onim starinskim pjacama, pazarima, pijacama ili placevima. Ženama koje viču za vama i nude frišku papriku. Svoj onoj zelenoj, crvenoj, narančastoj i žutoj koja se fino rastače po bancima. Kupuješ koliko imaš. Gledanje je besplatno, a uvijek možeš nešto i saznati. Social networking at its best. Čini mi se da je i Pavičić danas nešto o tomu pisao. Nevjerojatno, još nisam pročitala današnji Jutarnji! Mijenjam li ja to obrasce, možda?
Slušam Suburbs by Arcade Fire. Kao, spremam se za festivalske dane. Prošlo je dosta vremena od kada sam ja išla na festivale. Hoću li ja to moći i znati? Ima li u meni dovoljno energije i volje za gomilu ljudi? Mala mizantropkinja u meni je već sad revolucionarski raspoložena. Jer se odlučno pripremam. Kako oni izbace kojeg headlinera tako ja slažem playlistu. To mi je posljedica druženja sa Jecom-štrebericom. Moram se dobro pripremiti da se ne vidi kako ja tamo zapravo ne pripadam. Zato sam nabavila novu trenerku - kondicijsko slušanje glazbe.
Hannah je odletjela u smjeru JAR-a. Sutra ćemo, nadam se, saznati gubi li joj se od tada svaki trag ili je pronašla pistu u Capetownu. Nedostajat će mi naši ranovečernji daily izvještaji iduća tri tjedna. Ali to je putovanje dobra stvar. Za koga bih ja od svojih prijatelja preletjela čitav jedan kontinent? Hmmm... Ovisi o kojem se kontinentu radi :) Letenje nije nikakav problem.
Post je objavljen 19.02.2011. u 18:55 sati.