Puno razmisljam o naizgled nevaznim stvarima, no za mene je to zivot, i zasluzuje moja razmisljanja. I eto tako sam nedavno dosla do zakljucka da je dosada iskljucivo proizvod uma, kako? Kada zivimo srcem dosada je nepoznato stanje, gledamo li na sebe i svijet oko sebe srcem nikada nam i nitko nikada nece dosaditi, za srce je svaki naizgled isti zalazak sunca potpuno novi dozivljaj svaki dan, kada nam prijatelj govori nesto po tisuciti puta, ako reagiramo srcem, reci cemo mu odmah, cuj dragi-draga, ne slusa mi se vise to po tisuciti puta, u suprotnom ako pustimo umu, on ce zakljuciti da bi takva recenica bila neprimjerena pa cemo nakon sto smo odslusali i tisuciti puta istu stvar ostaviti prijatelja sa misli "uh sto je dosadan"
Ima i onih ljudi koji stalno nesto rade i tvrde da ne znaju za dosadu, to je takodjer proizvod uma, jer on ne dozvoljava slobodno vrijeme, jer kada idemo iz srca, mozemo jednostavno nista ne raditi a da nam ni u takvim trenucima nije dosadno, tek tada, upravo, kada ne radimo nista znati cemo zivimo li umom ili srcem.
Post je objavljen 19.02.2011. u 17:33 sati.