Evo, naknadno objavljujem, s malim zaostatkom, barem dio svojih romantičnih venecijanskih dojmova...
Najsimboličniji dio mi je bio te večeri, na rekreaciji s časnim sestrama, u opuštenom duhovnom čavrljanju, dok su one marljivo vezle ambleme njihova reda Kćeri Srca Isusova - na mekanom komadiću bijelog platna, crveno Srce Isusovo ovijeno trnjem...A ja se sjetila koliko se vani razbacuju tim nekakvim dvodimenzionalnim srcima, bez puno dubine, i sa svojevrsnom inflacijom njihova značenja i samog pojma ljubavi...
I kako je pravi Pojam Ljubavi, baš sam Isus...
I Presveto Srce Isusovo...
Isuse, blaga i ponizna Srca, učini naša srca po Srcu svom...
Srca Isusova Ruže bijele...
Tako graciozne,
otmjene, smjele...
Srca Isusova
Ruže Bijele...
Pun ih je
Njegova Uskrsa vrt,
Njegovom Ljubavlju
pobjeđuju smrt...
U zemaljskom
ledu i mrazu,
toplinom Božića pune
Marijinu vazu...
U svjetlosti
Božićne noći,
mirišu put
kojim nam je poći...
U Gospinoj kruni
sa zvijezdama se pletu,
kao simbol mira
ovome svijetu...
Kristovog trnja
smanjuju boli...
Zato ih On
toliko voli!
I tako blizu
svom Srcu drži,
uživajući u svakoj svojoj
Bijeloj Ruži...
U najljepšim buketima
one mu se daju,
slaveći Ga,
kao u Raju!
Čvrsto se drže
za Njegov skute,
laticama svojih molitvi
zasipaju Njegove pute!
Stvorene za Njega,
zaručene s Njime,
kroza svu Vječnost,
šapuću Njegovo Ime!
Pred Njegovim
Oltarom kleče,
Bijele Ruže
- najljepše cvijeće!
Drina Ćavar, 2006. godine
Post je objavljen 14.02.2011. u 17:31 sati.