još malo Cohena...
i ona prekratka šetnja do jezera
svaki je tren s tobom prekratak
odrazi svjetala, sva ista pitanja
znaš li što želiš? kažeš da ne...
nekako...znaš što ja želim
vožnje i uspavanke
igre i lutanja
bijegove
i poželim, baš od toga pobjeći,
koliko sam puta razbila sliku
onoga trena kada sam prestala
vjerovati da netko u meni vidi
nešto lijepo...pametno, vrijedno ljubavi
koliko je glupo misliti da ljubav treba zavrijediti?
i da ja nisam...vrijedna?
sviđa mi se odraz u tim plavim jezerima
i mir kojim zračiš...
bojim se upoznavati dalje...jer uvijek očekujem razočaranje
a u tebi ga ipak, ne nalazim
i tebe sanjam, često...
lijepo sanjaj...
Post je objavljen 18.02.2011. u 23:42 sati.