Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/thejourney

Marketing

Roquefort i žene

U kojoj zemlji se konzumira najviše vina? U Francuskoj.
U kojoj zemlji se konzumira najviše sira? U Francuskoj.
Je li nekome to čudno čuti? Nije.
Nije bilo ni meni i nemojte misliti da ću krenuti u teoriju o vinu i siru. To se sve može izgooglati. Može se izgooglati i veći dio priče koju ću vam ispričati. Ali u službenoj verziji, nisam našla zaklučak našeg Francuza koji je vodio degustaciju i baš me nasmijao. A nasmijao me jer mi se cijela ova priča baš uklapa u sliku koju sam dobila o Francuzima.

Priča o Roquefortu
Photobucket

Nekada davno, za toplog ljetnog dana, jedan je pastir vodio svoje ovce na pašu. Dugo je hodao uzbrdo i izmorio se od onog sunca što je jako pripeklo, a bogme je već bio i ogladnio. Kao naručena, došla mu je u tom trenutku livada kraj koje je prolazio. Ovce će tamo 'ručati', a on će se fino odmoriti na jednoj od stijena koje su bile u hladu i usput će uživati u pogledu na udaljeni Roquefort. Sjeo je, izvadio kruh, odrezao krišku i pojeo je sa finim ovčjim sirom. Ožednio je, ali to mu nije bio problem riješiti. Pomuzao je jednu ovčicu i odnio mlijeko u svoju hladovinu. Kako je sjeo na stijenu, u daljini je ugledao neku siluetu. Odložio je mlijeko, pogledao malo bolje i vidio prelijepu djevojku. Sav umor je u tom trenutku, naravno, nestao. Ostavio je svoga vjernog pratioca Garu neka čuva stado i trkom krenuo prema silueti koja se udaljavala. Trčao je naš pastir tako i tražio danima ženu svojih snova, ali je nije pronašao. Tužan, premoren i jako gladan, vratio se do svojega stada kojega je Garo za to vrijeme čuvao. Skoro sve što je imao, pojeo je prije nego što je krenuo u lov i sve što je ostalo bio je komadić kruha. Kraj njega je stajalo ono mlijeko koje je pomuzao, ali nakon stajanja na suncu, to je postalo nekakav nazovi-sir s nekim groznim, zelenim pjegama. Onako pregladnio, nije imao puno izbora i odrezao je komad te ga stavio na kruh.
Baš mu nisu neki dani; ne samo da nije pronašao ljepoticu, nego sada mora jesti i pokvareni sir.
S gnušanjem je zagrizao, no izraz lica mu se jako brzo promijenio...
Ma koji pokvareni sir?! To je najbolji sir na svijetu!
Pomuzao je ovce i ponovio što je slučajno napravio ranije.... Rezultat je bio isti; savršeni sir! Njegovi dani noćne more su se pretvorili u fantaziju. Prestao je biti pastir i počeo se uspješno baviti proizvodnjom sira. U čast mjestu gdje je sir prvi puta proizveo, nazvao ga je Roquefort.

I tada nas je naš Francuz pitao: "Koja je poruka ove priče?"
Nemojte sad gledati kraj i priznajte da većini pada na pamet nešto kao: "Nije svako zlo za zlo." ili ako se stavite u kožu Francuza (znam da mnogi frkću nosom kad vide ove smrdljive sireve): "Najveći/najbolji izumi se događaju slučajno.", a ako nije nijedna od ove dvije, onda je nešto slično.
E, pa to nije bio točan odgovor.
Točan odgovor je bio: "Najbolje stavari u životu se događaju zahvaljujući ženama!" sretan.

I priča i interpretacija poruke mi se savršeno uklapaju u sliku koju imam o Francuzima. Ne vjerujem da sam u krivu jer sad više nije da ih kratko promatram.

Post je objavljen 19.02.2011. u 00:16 sati.