Marketing
Vrapci i komarci
Naši ljudi u pravilu (i ne samo naši) vole periodično "izmišljati" Spasitelje/Idole kojima će se besramno klanjati i obožavati. Tog odabranog kumira potom, po prokušanom scenariu, nekontrolirano glorificiraju, uzdižu, sve do onog trenutka, kada odluče da taj trenutni Spasitelj nije ispunio njihova očekivanja - pa ga jednakom besramnošću ekspresno raščereče i odbace.
Iz nekog razloga potreba za Spasiteljima je na ovim prostorima trajna, a takva će izgledno i ostati - sve dok smatramo da nas spasiti od nas samih treba.
Argumente za ovu tvrdnju ne treba čak tražiti ni u sferi politike ili religije (na koje su nam misli, izdresirane prvo poletjeti), već slikovite primjere možemo pronaći i promatrati i u nekim banalnijim sferama kao što je recimo sport, glazba, književnost, umjetnost…
Nakon 20 godina, iz Amerike nam se vratila naša Tajči, simpatična pjevačica dječjih pjesmuljaka koju sada “izmišljaju” u povratničku megazvijezdu. No draga Tajči, kolikogod popularna među tadašnjom dječicom (a danas odraslim ljudima) bila - nikad zapravo nije bila mega. To su na ovim prostorima, ruku na srce, bili samo rijetki, Čolić i Mišo, možda još neki kojih se ne mogu sjetiti (no onda se za njih ni ne može reći da su mega). Dok je Tajči naprosto bila Tajči, simpatičan skakutajući tutićevski projekt-curetak, milo djetinje lišce, još djetinjastijih pjesmica, za kojom su ludovali mališi i s mališima njihovi razdragani roditelji. Ni u kojem pogledu taj tada toliko popularan i bezazlen lik - nije isijavao karizmu kojom su obilježene eventualne megazvijezde.
No na(ši)ma je danas potreban Spasitelj, netko tko će nam pomoći smetnuti s uma sve one mrske face omraženih političarskih prvaka, njihove lažne osmijehe, nedovršene mračne priče iz prošlosti, javno-tajne cifre nezaposlenih, gospodarsku crnu rupu, sivu stvarnost oko sebe i u sebi...
Pa spas traže u nekim ljepšim uspomenama na onaj kultni Eurosong ´90te, kada su po prvi put, usred Zagreba, vrlo elegantni Helga Vlahović i Oliver Mlakar direktno pozdravljali Europu na pet jezika, kada je Španjolkama riknula nasnimljena glazbena pratnja pa su morale krenuti ispočetka, kada je od svih europskih naroda direktno javljanje kasnilo samo nama - bivšoj Jugi (koji smo se javljali sami sebi) 
kada je cijela nacija zbog toga simultano tukla glavom u zid, kada je legendarni Toto Cutugno pobijedio sa proročkom “Insieme” (jer je Italija u natjecanju tada još sudjelovala, Junajt Junajt Jurop) i kada je na pozornici veselo u narančastom oko mikrofona skakutala, kao Merlinka natapirana, 20 godina mlađa - Tajči.
Zbog potrebe za odmakom, spasom, ako ne u stvarnosti onda barem u ljepšim uspomenama, od nekoć među djecom popularnog curetka - sada dakle izmišljaju megazvijezdu. I nameću joj karizmu one Tajči koju svojedobno ona Tajči nije ni imala. No godine idu, a drage uspomene na onaj curetak, ne mogu promijeniti činjenicu da je curetak u međuvremenu odrastao u ženu, tamo daleko preko velike bare zasnovao obitelj i ozbiljno se okrenuo duhovnoj glazbi. Možda je ova Tajči u međuvremenu i stekla neku svoju osobnu intimnu karizmu, ali to bi bila karizma ove 20 godina starije i nama nepoznate Tajči, a ne one Tajči.
Njen povratak, gledajući iz te perspektive, više stoga podsjeća na misiju američkih televizijskih propovjednika ili kućne posjete Jehovinih svjedoka. Instant spas – samo za vas! Nego na povratak stare zvijezde koja će nas sve skupa (pr)osvijetliti…
Reagirajući alergijom na medijsko licemjerje, ne mogu se ne prisjetiti Velikog Povratka (bivše?) tenisačice Mirjana Lučić - Mikice i iskreno oduševljenih zaplakanih euforičnih žena koje su njoj i njenim sestrama šile besplatne halje(ine), ne mogu se ne prisjetiti malomišćanskih načelnika koji su pred njene noge prostirali ključeve, terene, obećanja, oduševljene novinske natpise koji su (mašući granama palmi) zazivali… što? Koja su bila očekivanja svih tih ljudi? Da će Spasitelj(ica) za njih učiniti što? Postati prva tenisačica svijeta, njima i njihovim džepovima na ponos? A kada to nije učinila, kada nije ispunila njihova konkretna očekivanja, zna se kako je to nerealno uzdizanje sagrađeno na lažnim ljudskim povodima završilo… i kako idolopoklonstvo uvijek završava.
Voljela bih jednom preduhitriti trendove izmišljanja spasiteljskih idola, ne čekajući 20 godina na njihov/njegov spektakularan povratak, jer tko zna kako će nam loše za dva desetljeća tek biti, pa proporcionalno tom našem budućem očaju i našoj budućoj potrebi za spasom, svojevoljno vizualiziram - Mineu 
još jedan simpatičan projekt-curetak, Tajčinu nasljednicu, pjevačicu dječjih pjesmuljaka, koju evo ovdje besramno promičem u megazvijezdu, čisto da vidim hoće li mi proći…
Preporučujem
Post je objavljen 18.02.2011. u 19:20 sati.