Marketing
Žena, mačka, trovačica...
Tišinu pospanog petkastog radnog jutra u konstrukcijskom uredu, iznenada je prekinulo tiho kucanje na vratima.
Nenaučeni da bilo ko kuca na naša vrata nismo niti stigli reć – napriiiiid izvol'te, a na vrata nam bane neka nepoznata cura u biloj kecelji, ma ke cura - prava bomba od cure, šesna brineta, sputna, pari da je Meštrović isklesa od bračkog kamena, ihhhhh da je poslat na neko natjecanje za miss, potaracala bi konkurenciju već u prvom krugu!
Dok joj se u desnoj ruci nehajno klati nekakav sić korača odlučno ka da je svaki dan s nama i normalno di bi drugo nego pravo prema meni! Ničim izazvana, navlači žute gumene rukavice uz neizbježni pljas-pljas zvuk, a konjski repić joj leprša u smjeru istok zapad i otkriva zavodljivu liniju vrata. Dok mi se misli lagano šufigaju ka kapula na maslinovom ulju, ona zapovjedničkim tonom prozbori - vas ću prvoga sredit!
Astigospe, gotov sam, sredit će me, šta ću sad!?
Ne čekajući ni časa, tajanstvena brineta u biloj kecelji iznenada zaroni ispod moga stola i počne nešto čeprkat po podu, šta li radi doli blagog pojma nemam, a još za nevolju, niti deset centimetara od moga dlana zaoblila joj se prekrasna guza pa se još lagano njiše u ritmu muzike za ples...
A ljudi moji, u meni prokuvalo ka u ekspres loncu, hormoni podivljali, koža mi se naježurila, ka ono gledam nešto važno u monitor dok guza iz snova tik do mene pleše sambu rumbu i ča ča ča, ali brate moraš ostat miran, ipak si ti ugledni djelatnik i vječna nada domaće brodograđevne industrije, još najbolje da jednim nesmotrenim potezom ruke uništiš mukotrpno stečenu reputaciju.
Jebate... šta je ovo, skrivena kamera stoposto - mislim se u sebi pa se osvrćem, zvirkam očima, pokušavam locirat iz kojeg kantuna kamera snima, a još me dodatno zbunjuje šta niko od ovih mojih kolega-cukuna niti palcom mrdnija nije, njima sve normalno, zadubili se u svoje škatule i glumataju veliki posal, altroke da projektiraju atomsku podmornicu...
Evo ga - diže se repić koji njiše - sad će sve bit u redu...
Ja milokliza nisam razumija šta će to sve bit u redu, ali kako sam još uvik bija uvjeren da me snimaju skrivenom kamerom, samo sam uspija uljudno odgovorit nešto u stilu "uvrljkrnjž" a nakon toga još i "afžukućžbrlj".
Rasprskavajuća bomba u biloj kecelji samo veselo odvrati - To je to, vidimo seeeeeee - i nestane na isti misteriozan način kojim se i pojavila.
Šta je ovo bilo jebate? - obraćam se svojim umrtvljenim radno nesposobnim kolegama.
- Miševi - prozbori Špiro ispod glasa
- Koji miševi čoviče?
- Deratizacija, stavila ti je otrov za miševe ispod stola...
- Pa u nas nema miševa!
- Nema miševa, naravno da nema miševa, upravo zato šta cura zna svoj posal...
- Pa kako ste vi znali da je ona žena-mačka?
- Bila je prije jedno misec dana.
- Di je bila?
- Tu kod nas.
- A di sam ja bija?
- Bit će da si negdi izaša...
Ufffff, oteja mi se uzdah olakšanja, odma mi je postalo nekako lakše kad sam shvatija da ipak nije skrivena kamera u điru, ali isto nisam moga izdržat nego sam skoknija do susjedne kancelarije u kojoj sam zateka šjor Felicija kako uljudno razgovara s najlipšom trovačicom na svitu.
A taj naš šjor Felicijo, legenda, pari neki lik iz crno-bijelih filmova, stari momak od šezdesetak godina, trapav, tuntlast, usporen i zgrbljen, za kojeg niko živ nije registrira da je ikad s nekom ženskom u životu ima posla, skroz kulerski se obrati maloj:
- Šinjorina, a-a-a, mogu li dobit vaš broj mobitela?
- Šta će vam moj broj mobitela?
- A-a-a da vam znam javit ako se uvati miš!
- A ne triba, ne triba, šjor, to vam je otrov s odgođenim djelovanjem!
- An tako...
Posli vakvog maestralnog uleta nije bilo nikakvog smisla da se sad nešto brčim i dalje inzistiram na finim nijansama deratizacijske struke, računam - doć će mala za misec dana na novu fazu trovanja...
Sve u svemu, pohvalno je kako naša služba zaštite na radu brine o svojim zaposlenicima.
Općenito se sve više vodi računa o zaštiti na radu ne samo u pogonu nego i kod nas mudrijaša u kancelarijama. U svakom trenutku moramo vatat pozu devedeset, to ka oće reć da ti kolina, gnjati, škina, guzica i laktovi moraju stajat ćipo pod pravim kutem jerbo inače može doć do ozbiljnih profesionalnih oboljenja ka šta je recimo vagina pektoris.
Isto tako čim svršimo u zonu proizvodnje, obavezno moramo na glavu nabacit kacigu i zaštitne cvike.
Druga je stvar šta te mjere zaštite izazivaju skroz nove probleme. Eto, ta kaciga na glavi te prisiljava da odaš okolo uspravno ka svića i strogo namjenski jer ako samo na tren okreneš glavu da bi koga pozdravija, eto ti je đavle, spadne s tintare ka klonula ženka tapira.
Uglavnom, s tom kacigom i zaštitnim postolima s debelim đonovima, čovik postaje viši barem petnajst centimetri nego inače šta za posljedicu ima to da lupa glavinom u štokove, grede i ostale poprečne presjeke!
To je valjda psihološki moment, ono, iskustvo ti govori da kroz taj prolaz moš proć bez ikakvih problema i onda odjednom opizdiš kacigom u nešto tvrdo čelično tako bolno da ti se stresu sve misli nataložene još od stoljeća sedmog. U međuvremenu zaboraviš zašto si uopće doša na brod!
Ipak, lip je osjećaj bit zaštićen jer nikad ne znaš kad će te nešto strefit. Ne samo u poslu. Eto recimo danas je skroz normalno i moderno upražnjavat siguran seks. Stručnjaci su zaključili da sa svakim poljupcem i dodirom, a pogotovo šišili-mišili radnjama, međusobno razmjenujemo puste viruse i bakterije. To je nedopustivo!
Zato me ne bi čudilo da ćemo se već do kraja ovog desetljeća seksat u zaštitnim odijelima, nešto slično ka astronauti. Šta je sigurno – sigurno je!
A šta se posla tiče, razvojem tehnike i tehnologije, pojavit će se i novi zahtjevi u pogledu zaštite na radu.
Sa svakim novim incidentom punit će se baza podataka svih mogućih nesreća i shodno tome će se primjenjivat adekvatne zaštitne mjere.
Na koncu, mislim kako će najbolja zaštita na radu bit – nerad! Ajde blogati ko je još lud radit uz tolike opasnosti! Upravo zato je ovih 340 i još nešto iljada ljudi pohrlilo na Zavod za zapošljavanje.
Zbog privilegija i zaštite od rada, nego šta!
Pa recite mi molim vas - kad smo mi Hrvati bili blesavi, kad!!!
Post je objavljen 18.02.2011. u 17:35 sati.