Ovaj bi post mogao izgledati kao nastavak na prethodni, ali u ženskome obliku.
Kako smo svi često nagonjeni instinktima, samo si to često ne želimo priznati, svi volimo malo zaviriti ispod suknjice. Pa što da ne, nije grijeh. Znamo za bezgrešne političare, svete svećenike i ostalu ekipu odozgora, ali mi tamo ne pripadamo. Mi smo običan puk, nama je dozvoljeno viriti ispod suknjice. Ima li što bolje nakon napornoga dana na dužnosti (ili u bilo koje drugo doba) od dobrog seksa/pornića ili čisto bezazlenog promatranja primjeraka majmunske nam vrste, koje dodir trenutka pretvara u jedinstveno crpilište naše koncentracije?
Eto, nadam se da ste dovoljno umorni za novi porno uradak poznate nam kreature:
Nije me nešto previše iznenadio, sumnjam da je i vas, ali mi je pomogao vratiti misli s kojima sam jutros prijateljevao na putu do tamnice, već duboko urezanome u navike.
Otkako sam nedavno počeo izbacivati misli i energiju preko ovoga medija, u svakome postu uporno nastavljam kritizirati... Ne kažem da nije opravdano, čudio bih se sam sebi kada bih i uspijevao ostati hladan na gadosti koje smo si napravili od vlastitog postojanja, ali s obzirom da sam odmalena proklet postavljanjem pitanja, zahtijevanjem objašnjenja i riganjem upitnika na svaku molekulu živu i neživu, pitao sam se tako vođen svojim prokletstvom i to gorko pitanje "zašto ne?"
Zašto bježati, zašto se boriti protiv zlih sila i uporno ne prestajati pokušavati učiniti junaka od sebe ne prihvaćanjem.
Ljudi su ovce. To je činjenica. Ali zašto ne biti ovca i protiviti se morskoj struji, zašto ne pjevušiti ove jeftine i ofucane melodije koje je moguće zapamtiti i prije nego ih uopće čuješ?
Koji je smisao tražiti mir u svijetu i ne uzimati sodomu i gomoru kao uzor za život. Jer uvjeravali mi sebe u suprotno ili ne, nitko od nas ne može pobjeći od činjenice da bi se sa zadovoljstvom pridružio recimo spontanim orgijama na sred ceste ili odbio moć kada bi mu se pružila na pladnju (za nekoga ropstvo, kad smo već kod orgijanja :P). Čovjek treba pažnju u interakciji s drugim ljudima, to je jedna od temeljnih potreba ljudskoga bića. I zašto onda pametni i mudri sebe uporno stavljaju u sjenu pred običnim klaunovima? Svi težimo svjetlima reflektora, želimo ostaviti trag, možda ne toliko zbog samoga traga koliko zbog kratkoročnosti života...
Na kraju krajeva, rastavili smo ovaj svijet na svakakve budalaštine, što sad ne bismo hodali goli po cesti i glumili vlastite lutkice, za razliku od tuđih što sad činimo.
Zašto jednostavno ne začepimo i ne nastavimo primati udarce biča, imamo odličan primjer ljudi kojih se uspjelo uvjeriti da im bol odgovara i predstavlja užitak, čemu opiranje i traženja razloga?
Post je objavljen 18.02.2011. u 15:46 sati.