Eto, danas sam malo tuzna. Uslijed, sto objektivnih, sto subjektivnih okolnosti, ovaj dan dolazi kao kap koja je prelila casu, odlucila sam se za malu katarzu kroz blog.
Doista se vidi da zivimo u zemlji vjetrenjaca. Puno puta osjecam se kao Don Quijote, koji napada te "bestije" a one opet pobjedjuju.
Potkrijepit cu primjerima: vec sam spomenula da ce se ukinuti drzavna subsidija za specijalno skolovanje. Vjerojatno vam je termin poznat. To ovdje znaci skolovanje djece sa posebnim potrebama, sto invaliditetom, sto kronicnim i inim bolestima. Treba se ustedjeti oko 300 mil.eura i Ministrica ne odustaje od svoje nakane i ne da se smesti. Uz to, sto ce 6000 ljudi iz tog sektora izgubiti posao, javile su se i "obicne' skole, koje ce izgubiti kadrove koji su bili "pojacanje" unutar skole. A djeca, kojoj je takva pomoc bila nuzno potrebna a da bi izrasli u ponovrijedne clanove ovog drustva usprkos svojem hendikepu, oni su ostali totalno kratkih rukava. Skola, na koju Ministrica prebacuje dodatnu odgovornost i povecava obaveze, osjeca se neadekvatnom pruziti kvalitetno obrazovanje i tuzi se da ce morat povecat broj ucenika u razredima i da ne mogu garantirati da ce svaki ucenik dobiti adekvatno obrazovanje. Iz cega proizlazi da ce donekle kratkih rukava ostati i "obicna" djeca, koja ce osjetiti nedostatak paznje, vremena i zivaca kod ucitelja. Dobismo molbu od skole da se prikljucimo peticiji, tim vise sto je i Pikula jedan od "pogodjenih". Naravno da smo potpisali peticiju, koja trenutacno broji oko 145.000 supotpisnika, ali je gdja Ministar danas glasno i jasno izjavila da je nista ne moze pokolebati u toj odluci. Bah, sto je to bijednih 145.000 naspram cca 17 mil. stanovnika. Kako kaze jedan od supotpisnika : to je princip "brigo moja predji na drugoga" tj. danas uskratimo djeci pomoc, sutra stvaramo "otpadnike", sto od socijalizacije, sto od obrazovanja, trzista rada itd..Jos jedna odluka Ministrice povezana je i sa zatvaranjima brojnih knjiznica. Kaze da se smanjenjem broja knjiznica "stvara znatna usteda" sredstava koja mogu negdje drugdje biti bolje iskoristena...???? Sto to konkretno sve znaci za Pikulu: Pikula ostaje bez "vanjske"uciteljice koja radi s njim dva puta tjedno po sat vremena u sklopu skole. Buduci da je on znatno u zaostatku u odnosu na svoje vrsnjake, na taj nacin pokusavaju ubrzati njegovu integraciju u razredu, sto jezikom, sto gradivom koje je prilagodjeno njegovom stupnju motorike, verbalizacije i ostalog. Ne ide mu bas sjajno i njegova A. je (bila) uistinu posvecena svom zadatku. Pikula je zove svojom prijateljicom i njih dvoje su, tijekom ove 2-3 godine zajednistva, stvorili jednu vezu, mjesavinu autoriteta i blagosti sa njezine strane i gotovo slijepog povjerenja u sve sto A. kaze od strane Pikule. Pokusala sam mu objasniti sto ce se dogoditi, ali on ne shvaca, ne shvaca da A. vise nece doci slijedece godine i da ce se morati snalaziti sam u tom skolskom labirintu. Sto ga strasi. Jako. A time i mene. Naime, ja mu mogu i pomazem mu u ucenju, ali principe, metodiku, gradivo, gradaciju i sve ostalo prenosi mu skola. Tj. trebala bi. Mi bismo trebali bit samo pomocno sredstvo, nadopuna.
I tako je i moj Pikula danas tuzan. Pitao me da li bi pomoglo kada bi on svoj i Pikulinin dzeparac zbrojio i odnio A. samo da ona ne ode....Cak ga i skolski fotograf nije uspio oraspoloziti. Tako da ocekujemo jako seriozne fotografije mog Pikule.
U danasnjoj tugi se utopilo jos puno drugih problema, tako da je ta moja tuga pregolema narasla do jednog velikog jezera prepunog suza..Dosta mi je udaraca sa svih strana....
Eto, za danas zavrsavam ispovjest jedne neuroticne mame-kucanice koja bi samo htjela da joj cesce zakuca sunce na prozorcic. Pusa.
Post je objavljen 17.02.2011. u 23:06 sati.