Ne prestaju me fascinirati, konstantno se nastavljamo spuštati ispod onoga čega imamo intelektualnog potencijala biti dostojni.
Bizarno smo apsurdni, smijati se ili plakati?
Koliko nisko se možemo spustiti, a ostati tako visoko?
Koja je svrha predstave?
Osvrnuo bih se još na desetu sekundu četvrte minute i citirao bih koji stih najdraže mi našminkane lude:
"All our monkeys have monkeys, we drive our deathcrush diamond Jaguar limousines. We're not fantastic motherfuckers, but we play them on TV."
Tko se krije iza pozornice? Ne sumnjam da je njima sve ovo urnebesno smiješno.
Post je objavljen 17.02.2011. u 17:00 sati.